Domovina ove medonosne pčele joj je Evropa, mada se najviše uzgaja u Njemačkoj. Krupna je sa zatupastim zatkom, i kratkim jezikom i tamnosivom bojom, gotovo crnom. Vrlo dobro podnosi duge i hladne zime tako da se održala i u Sjevernoj i Južnoj Americi i Sibiru. Razvija zajednice srednje snage, ostaje dugo na vrhuncu razvoja i zimuje u jakim zajednicama. Umjereno se roji, na saću je nemirna i dosta bode. Umjereno lijepi propolis, otporna je na bolesti. Prinosi meda su slabiji nego kod prethodne dvije rase.
S obzirom da je sa stanovišta modernog pčelarstva naša rasa pčela dobila najviše ocjene kako kod nas tako i u svijetu na nama je da te prirodne osobine pčele dalje razvijamo selekcijom u uzgoju ili bar da ih sačuvamo. No, za to je potrebno znanje, a to znanje nije u glavama pčelara nego u knjigama, odnosno stručnoj literaturi. Na naučnicima je da prate kretanja i vrše istraživanja kako bi rezultate verifikovane naučnim metodama učinili dostupnim pčelarima praktičarima na najpogodniji način.