Ameboza

Ameboza

Amebna bolest predstavlja parazitsko oboljenje odraslih pčela čiji su osnovni znaci dijareja sa pojavom slabosti pčela i pčelinjih zajednica.

Uzročnik su protozoae Malpighamoeba mellificae i M.mellificae. javljaju se u dva oblika: Vegetativni oblik koji je pokretan, hrani se i ima sposbnost umnožavanja i vegetativni oblici su različite veličine i oblika ,ali najčešći imaju flagelaran i oblik cilindra.

Vegetativni oblici se još nazivaju i puzajući “flagelaran” i plivajući “cilindrični”. Nalaze se slobodno u lumenu Malpigijevih sudova ili su prčvšćeni za sam epitel.

Oblik ciste je oblik koji se ne hrani i predstavljaju otporni oblik amebe. Okruglog su oblika i nešto su veće od cista nozeme. Prelamaju svetlost u nativnom preparatu i sadrže 1 – 2 jedra. Nalaze se u lumenu Malpigijevih sudova kao i vegetativni oblici.

Međutim cistični oblici se izbacuju u spoljašnju sredinu i tako predstavljaju infektivan oblik. Postoji zaštitne i otporne ciste. Otporne ciste mogu da ostanu infektivne u fecesu 6 meseci. Ciklus se razvija u odrasloj pčeli i traje 24 – 38 dana i ne razlikuje se od drugih ameba.

Rasprostranjenost: Amebna bolest pokazuje tendenciju porasta u Njemačkoj, dok je u drugim zemljama prema statičkim podacima zastupljena 2 – 3% u pčelinjim društvima.

Razmnožavanje i širenje unutar društava: Pojava bolesti je najveća u rano proljeće kada obolijeva veći broj pčela. Infekcija nastaje per/os kada se pčele hrane sa kontaminiranom hranom ili ližu izmet oboljelih pčela. Bolest se najčešće javlja kod radilica. Amebna bolest je najčešće udružena sa nozemozom i rijetko se javlja samostalno.

Simptomi bolesti: Pošto je riječ uglavnom o mješovitoj infekciji sa nozemozom, možemo slobodno reći da su simptomi slični simtpomima nozemoze. Prvo se zapaža slabost pčela i prvo uginjavaju stare pčele. Gledano uopšteno pčelinja zajednica slabi jer se smanjuje broj pčela u košnici. Zatim se javlja jak, profuzan, žućkast i izrazito smrdljiv proliv.

U košnici možemo naći mrtve pčele, zatim tečne ekskremente i pčele koje su izgubile sposobnost leta (kasni stadijum bolesti). Kod pčela sa lakšim tokom abdomen je blago proširen i savijen, pčele pužu i imaju strahovito grčenje nogu.

Košnica sa oboljelim pčelama

Ciste unijete per/os egzistiraju u crijevu zatim plivajući odlaze u Malpigijeve sudove. Dolazi do razmožavanja amebe u lumenu Malpigijevih sudova i do degenerativnih promene u epitelnim ćelijama samih tubula.

Amebe se uvlače u cevčice preko pseudopodija, forme koja nema ćelijsku opnu i zahvaljujući tome ameba se može utisnuti između ćelijskih zidova Malpigijevih cevčica crpeći hranu i ponovo stvarajući ciste koje mogu dovoditi do novog zaražavanja oštećujući ćelije, ili će dospeti u debelo crevo i sa izmetom opet doći na saće ili zidove košnice.

Dolazi do poremećaja sekretorne sposobnosti samih organa i malpigijevih sudova gubeći sposobnost ekskrecije tečnosti u creva. Ovo nastaje zbog mehaničkog oštećenja organa usled nagomilanih ameba u lumenu tubula.

Dijagnoza i terapija: Dijagnoza se postavlja nalazom cista u fecesu samih pčela koje se razlikuju od cista nozeme. Ciste su sferičnog oblika, prelamaju svetlost i nešto su veće od cista nozeme. Za mikroskopski pregled se uzima sadraj crijeva živih pčela. Ciste se mogu bojiti metilenskim plavim, gencijana-violet ili karbol fuksinom.

Diferencijalno treba isključiti nozemozu (često udružena infekcija), paratifus, dijareju i trovanja pčela. Specifična terapija za amebnu bolest ne postoji. Najbolje je održavati higijenu na pčelinjaku i u košnici, zatim pravilno i racionalno vršiti apitehničke postupke. Profilaktičke mjere su iste kao kod nozemoze.