Vinova loza (Vitis vinifera)
Najčešći domaći nazivi: čokot, loza, trs, vinska loza, vinski trs
Pored pšenice, ječma i masline, vinova loza je jedna od najstarijih uzgajanih biljaka. Vjerojatno joj je domovina oko kaspijskog mora ili južna Europa, a još prije 6000 godina uzgajala se u Egiptu. Rimski car Marko Aurelije donio je ovu korisnu biljku u Hrvatsku, a raširio ju je po cijeloj Panoniji. Europska vinova loza dijeli se u dvije podvrste: divlja loza (ssp. silvestris) i pitoma loza (ssp. sativa).
Vinova loza je penjačica u obliku grma. Naraste u visinu 5-15 metara. Razlikuju se dugački izdanci što se razvijaju iz osnovnih mladica i kratki izdanci koji se razvijaju iz pazuha listova. Listovi su različitih oblika, ovisno o vrsti. Krpasti su (3-5 krpa), stoje na dugim peteljkama.
Boja im je različito zelena, ovisno o vrsti. Cvate od juna do jula, cvatnja traje samo 4-5 dana. Grožđe dozrijeva od jula do oktobra, ovisno o sorti i podneblju. Koristi se svježi plod, sušeni ili prerađeni u voćne sokove ili alkohol. Plodovi, odnosno bobe sačinjavaju grozd.
Vinova loza služi za liječenje artritisa, reumatizma, gihta, nekih plućnih bolesti. Sok koji istječe iz svježe obrezane vinove loze djeluje na umirenje krvarenja, steže i razrijeđen s vodom koristi se za obloge radi jačanja očiju. Čaj od cvjetova vinove loze koristi se za oslabljene funkcije mozga i kičmene moždine.
Za čišćnje krvi uzima se grožđe, a također za reguliranje probave uklanjanje masnih naslaga iz tijela, za liječenje upalnih procesa probavnih organa, te za uklanjanje reumatskih teškoća i osipa. Svježi sok od grožđa obiluje vitaminima A, B i C i raznim mineralnim tvarima, a koristi se, za jačanje probavnih organa, izlučivanje otrovnih tvari iz tijela, za liječenje proljeva i katara crijeva te uklanjanje začepljenosti i sl.
Kada se uzima u manjim količinama, vino djeluje ljekovito jer oživljuje i potiče na aktivniji rad mnoge organe. Vino se koristi u pripremi napitaka od raznog ljekovitog bilja. Vinski ocat koji se dobiva iz vina hladi i steže, smiruje proljev i krvarenje. Povremeno pranje cijelog tijela mješavinom vinskog octa i vode pospješuje cirkulaciju u tkivu, čisti kožu i otvara pore.
List crne vinove loze, koristi se kod problema s cirkulacijom, proširenim venama i ispucalim kapilarama. U istu namjenu koristi se i uljni macerat listova vinove loze. Pomaže kod ispucalih kapilara, kože sklone crvenilu, tegoba s venama, ali i kod celulita. Ubrzava metabolizam kože. Danas je jako cijenjeno ulje sjemenki grožđa. Među uljima za njegu kože, ali i jestivim uljima, ulje sjemenki grožđa ima vrlo istaknutu ulogu.
Ovo ulje zlatnožute boje, bez okusa je i mirisa; sadrži omega 3 masne kiseline, snižava razinu kolesterola u krvi, iznimno je korisno za krvožilni sistem, sadrži velike količine antioksidansa i polifenola. Zbog takvog sastava usporava starenje kože i štiti je od sunca. Može se koristiti za njegu kože svih tipova, a naročito je korisno za dehidriranu, jer dobro vlaži, osjetljivu kožu. Za razliku od nekih drugih ulja, pore ga dobro podnose – dapače, mnogi koji koriste ovo ulje za njegu kažu kako im pore sužava i čini manje vidljivima.
Osim što hidratizira, ovo ulje i zateže kožu, te joj održava tonus. Dobre rezultate daje njega problematične kože sklone aknama. Vrlo je fine teksture, lako se upija, ne ostavlja masne tragove, to ga čini vrlo prikladnim i za masažu. Grožđe obiluje polifenolima – prirodnim tvarima koje štite srce i krvne žile. Polifenoli iz grožđa su snažni antioksidansi i štite tijelo od prijevremenog starenja, bolesti i propadanja.
Konzumacija grožđa poboljšava protok krvi, sprječava nakupljanje kolesterola, poboljšava rad srca i smanjuje rizik od srčanog i moždanog udara. Crveno grožđe sadrži željezo i bakar, minerale važne za stvaranje crvenih krvnih stanica i sintezu hemoglobina. Zbog toga se preporučuje anemičnim ljudima i svima koji se oporavljaju nakon operacija ili ozljeda. Ovo voće normalizira rada crijeva i bubrega. Šećer iz grožđa izvanredno brzo ulazi u krvotok i zato je prikladan prilikom fizičkih i psihičkih napora.
Crno grožđe sadrži pigment antocijanin iz grupe biljnih fenola, koji djeluje slično likopenu iz rajčice kao jak antioksidans. Jača imunitet, pospješuje probavu i regulira rad crijeva. Antioksidansi iz crnog grožđa štite od razornog učinka slobodnih radikala, suzbijaju zgrušavanje krvi, snižavaju loš kolesterol, smanjuju rizik od moždanog udara i tumora. Istraživanja su pokazala da crno grožđe povećava nivo melatonina, hormona neophodnog za dobar san. Bijelo grožđe sadrži 20 posto šećera te obiluje kalijem i kalcijem, ali je u odnosu na crno gražđe siromašno fenolom.
Za bolju cirkulaciju: Dvije šake usitnjenih svježih listova vinove loze kuhajte 15 minuta u litri vode. Ovaj uvarak dodajte u kupku i u njoj pola sata držite noge namočene do koljena. Ponavljajte to svaki dan kroz mjesec dana, najbolje prije spavanja.
Maska od grožđa: Masku od svježih bobica možete jednostavno pripremiti tako da dvadesetak bobica ogulite i izvadite sjemenke, a dobivenu kašu nanesete na prethodno očišćenu kožu lica i vrata. Nakon dvadesetak minuta isperite mlakom vodom.
Osvježavajući losion: Čistu vatu natopite bijelim vinom pa premažite lice i vrat. Nakon dvadesetak minuta tretirana mjesta isperite mlakim čajem od kamilice. Bijelo vino odličan je osvježavajući losion koji će vašoj koži dati svjež izgled. Navedeni tretman primjenjujte povremeno.
Dioniz je sin vrhovnog boga Zeusa. Kako ga nije imao sa svojom zakonitom ženom Herom, ona ga je neuspješno pokušavala ubiti. Zeus ga je, želeći ga zaštititi od Herina bijesa, predao na čuvanje svom sinu Hermesu. Da bi sačuvao dječaka od Herinih zlih namjera, Hermes ga je odveo planinskim nimfama koje su ga skrile u duboku pećinu čiji je ulaz zarastao vinovom lozom. Tu se Dioniz upoznao s biljkom vinovom lozom, prvi put kušao njezin slatki plod – grožđe, i pio opojno piće – vino, što nastaje iz njega.
Dijeleći ljudima sadnice loze, dao ju je (u znak zahvalnosti za gostoljubivost) i atenskom pastiru Ikariju, naučivši ga proizvoditi vino. Zbog tih Dionizovih dobrih djela Zeus ga je proglasio bogom vina i vinogradarstva. Potkraj mjeseca marta, na završnim svečanostima nazvanim “velikim dionizijama” nastupali su zborovi pjevajući ditirambe posvećene bogu Dionizu.