Upute za izradu LR-košnice

Upute za izradu. Za izradu košnica treba uzeti suho lagano drvo crnogorice: jele, omorike i bora. Od bjelogorice dobro je drvo klena, vrbe, topole i lipe. Treba zaobliti daske bočnice, daske kojima se na čelu vide godovi u blagom luku. Široke daske treba po sredini razrezati i slijepiti jer se inače izbacuju i pucaju. Za ljepilo treba uzeti urofiks. Košnice ne vrijedi lijepiti običnim stolarskim tutkalom jer u vlazi ne drži. Bolje je onda bez ikakva ljepila. Za košnice nije pogodno tvrdo drvo jer je teško.

Kad se košnice počnu izrađivati, treba daske iskrojiti prema ovdje danim mjerama i obraditi debljinu. Poluutor, utor i pero može se izraditi ručno, podesnim blanjama, ili strojem (kružna pila, glodalica i sl.). Zupci također. Sastav na zupce najbolji je za košnice otvoreni i ravni. Može se raditi samo strojem. Tko je prisiljen raditi ručno, izrađivat će kose otvorene zupce. Još jednom: najbolji je sastav na otvorene i ravne zupce.

Nastavke treba zbijati kolarskim čavlima (uske glave) dugačkim 55 mm i debelim 28 mm (28/55), i to u svaki zubac cinka po čavao i s jedne strane ugla i s druge. Tako će nastavak biti vrlo čvrst i bez ikakva ljepila. Drvo se ne može kriviti pa nastavak ostane uvijek ravan. Jednakim čavlima treba zbijati podnicu i krov, a za poklopce treba uzeti čavle dugačke 50 mm i debele 25 mm (25/50).

Za podnicu mjesto daske bolje je uzeti dvostruki lesonit, a za poklopac jednostruki. Poklopci od lesonita vrlo su praktični i bolji nego od drveta. Kad se krov presvlači limom, trebalo bi da lim bude toliko dug i širok da sa svake strane ostane 25 mm lima što se previne pod pravim kutom i pribije za stranice krova.

Prema tome, trebalo bi da lim bude dugačak 607 mm i širok 510 mm, a ne 600 x 500 mm kako je dosad uobičajeno. Lim treba pribijati tapetarskim čavlićima (plavim) dugačkim 15 mm i debelim 12 mm (12/15). Uglove lima treba prije toga lijepo srezati i previti.

Još neke napomene. Netko će možda primijetiti da u sastavne dijelove nismo unijeli pregradnu dasku ili, kako to neki zovu, regulator kojim se regulira prostor u košnici ako zajednica ne zauzima svih deset okvira.

Pregradnu dasku ili regulator nismo zaboravili, nego ga nismo namjerno uzeli, jer on jedva da je potreban pa zato ga i ne računamo u obligatan, sastavni dio košnice. Plodište Langstroth-Root košnice ionako je usko, pa na pčelinjaku i ne treba držati takve zajednice koje ne mogu zauzimati bar jedno cijelo plodište.

Pregradne daske potrebne su za veća plodišta (DB), a pogotovu za pološke, za koje treba čak i po dvije pregradne daske. Zato za LR košnice dovoljno je imati samo par komada pregradnih dasaka ili regulatora, za slabije rojeve dok se ne razviju.

Pregradne daske mogu se raditi od drveta ili od lesonita. Možda je najjednostavnije, ako ih želimo raditi od drveta, da uzmemo jedan običan okvir ili Hoffmanov i u njega, mjesto satne osnove, stavimo dasku. Može se izraditi i tako da se na takvu dasku odozgo pribije letvica dugačka koliko i satonoša i o njoj daska visi kao okvir.

Dvije poprečne letvice, pribijene na dasku, pojačavaju je i ne daju da se iskrivi. Važno je da je pregradna daska kraća i uža od unutarnjih dimenzija nastavka da se lako može staviti u njega i da se može upotrijebiti i u plodištu i u medištu. Pregradna je daska bolja ako je izrađena od lesonita. Lesonit zamjenjuje samo dasku, dok letvice, gornja i poprečna, ostaju.

Za pčelinjak od 50 košnica dovoljno je 5 pregradnih dasaka ili 10%. Zato bi bila velika pogreška i uludo trošenje materijala kad bismo za svaku košnicu izradili i pregradnu dasku.

Nadalje, smatramo da je važno da naročito upozorimo pčelare da zamjenjuju drvo lesonitom gdje je to moguće. Istina, lesonit ne propušta zrak kao drvo, ali se košnica i ne radi sva od lesonita. Lesonit se može upotrijebiti za podnicu (dvostruki), za poklopac (jednostruki), za hranilicu (jednostruki) i za pregradnu dasku.

Za nastavke se lesonit ne preporučuje, ne samo zato što je nepropustan nego i zato što je tanak pa bi bilo teško konstruirati nastavak od njega. Lesonit je dobar izolator, bolji od drveta, a i lagan je pa je za te svrhe vrlo pogodan.

Košnice je najbolje obojiti sivo. Siva boja dobije se ako se u bijelu boju umiješa malo crne boje, već prema želji; ako hoćemo svjetliju boju, stavljamo manje crne, ako volimo tamniju, onda više. Budući da su košnice izvrgnute vlazi i nevremenu, najbolje je uzeti boju kojom se bojadišu brodovi, a dobije se u trgovini pod nazivom »brodska boja«. Za crnu boju najbolje je uzeti crni lak za bicikle. Za razređivanje uzima se firnis. Boji se 3 puta. Prvi put boja mora biti rijetka, drugi put nešto gušća, treći put još gušća.

I na kraju, dajemo tabelu svih potrebnih dijelova, odnosno detalja, LR košnice onako kako se obično izrađuju iako se sa svim tim detaljima ne slažemo potpuno. Smatramo da je naročito podnica nepodesna iako ju je vrlo lako strojno izraditi i onda sastaviti.

Zato ćemo u drugom linku (Izmjene na LR košnici) iznijeti naše prijedloge za izmjenu svih onih detalja za koje smatramo da nisu praktični u radu, nego samo za izradu. Zatim ćemo donijeti prijedlog nekih dijelova koje obična LR košnica nema.