Priča o maticama ima smisla i opravdanosti u svakom trenutku zbog uloge koju matica ima u pčelinjem društvu. Zbog toga je ova tema vrlo značajna, stalno aktuelna, posebno kada je obogaćena novim iskustvima i saznanjima. Poznato je da maticu nazivamo majkom, kraljicom, dušom košnice… Sigurno da je ona to zaslužila, tj. da nije privilegovana jer je odavno poznato da je ona osnovni pokretač svih aktivnosti u pčelinjem društvu.
Zbog svega navedenog mi pčelari, a i pčele, se trudimo da u košnici imamo što bolju maticu. Pčelinje društvo uzgaja maticu prirodno, kada se steknu uslovi u toku životnog ciklusa pčelinje zajednice ili ti uslovi mogu biti izazvani vještački djelovanjem pčelara. Pčelinje društvo to radi instinktom jer pčele tačno osjećaju u kakvom je stanju postojeća matica u košnici, dok pčelari koriste razne metode i selekcije da bi dobili što bolje matice.
U matice koje se odgajaju prirodnim putem spadaju: rojevne, tihe zamjene i prisilne matice. Rojevne matice su dobre matice, dobrog kvaliteta i veličine, ali imaju manu što uvećavaju rojevni nagon na pčelinjaku. Uvećavanjem rojevnog nagona na pčelinjaku smanjuje se rentabilnost i produktivnost pčelinjaka pa ih zbog toga treba izbjegavati.
Matice tihe zamjene su odlične matice i treba ih maksimalno koristiti i širiti na pčelinjaku, posebno ako potiču iz zdravih zajednica i zajednica sa dobrim osobinama. Prisilne matice su lošeg kvaliteta i ne treba ih koristiti, već ih treba odmah zamijeniti. Jedan od nedostataka svih navedenih matica je taj što se na njih ne može vršiti selekcija.
Kako je u savremenom pčelarstvu selekcija itekako važna onda su nam selekcionisane matice iz masovne proizvodnje te koje zadovoljavaju naše standarde i naše potrebe. Međutim racionalni i napredni pčelari idu i dalje od toga, i uzgajaju još bolje matice, koje zovemo teškim maticama.
Teške matice su znatno teže i veće od matica koje se uzgajaju na uzgajalištima matica. Ove matice nose znatno veći broj jaja koja su veća i teža od jaja koje nose selekcionisane matice ili matice koje su uzgojene prirodnim putem. Poznato je da se iz krupnijih jaja izlegu krupnije pčele radilice pa i matice.
Iskustva pokazuju da bi trebalo da se ovakve matice upotrebljavaju kao rodonačelnice u linijskoj selekciji uzgoja matica kao i majke matice na svim uzgajalištima matica. Ako bi ovakve matice koristili na uzgajalištima za masovni uzgoj selekcionisanih matica konačan rezultat bi bio mnogo bolji jer bi se dobijale krupnije matice na tržištu.
Potomstvo teških matica ima znatno duži jezik, veći medni mjehur, veća krila, duži životni vijek, dalje lete, mogu da donesu veći teret, ređe obolijevaju… Svaka pojedinačna pčela donosi duplo više nektara a pčelinje društvo sastavljeno od takvih pčela donosi nekoliko puta više meda od pčela koje potiču od drugih matica.
Uzgajanje ovih matica traži veliko iskustvo i preciznost u radu kao i veliko utrošeno vrijeme po jednoj dobijenoj matici pa se veoma mali broj pčelara odlučuje da ih uzgaja. Obično se kaže da je to neisplativo i da treba pretjerano puno vremena i truda da bi se dobila jedna takva matica.
Međutim, kada se vidi kakve nam sve prednosti donosi takva matica na pčelinjaku ili na uzgajalištu matica onda se uloženi trud svakako isplati. Da bi pčelari promijeni svoj stav i krenuli da uzgajaju teške matice treba da nam posluže riječi američkog pčelarskog stručnjaka, doktora Milera koji kaže: Pošto je matica duša košnice, ja ne mogu smatrati suvišnim nikakav rad koji poboljšava moje matice!.
Na samom početku uzgoja visoko kvalitetnih selekcionisanih matica ili teških matica bila je privilegija isključivo pčelarskih instituta. Međutim, danas kada je tehnologija uzgoja matica savladana i dostupna svim pčelarima, to mogu da ostvaruju svi oni iskusni pčelari koji imaju volju, želju i znanje.
Ako uporedimo matice iz masovne proizvodnje sa teškim maticama jasno se vidi da su teške matice u velikoj prednosti. Iz matičnjaka koje koristimo za masovnu proizvodnju matica uzgojena neoplođena matica je teška do 120 miligrama, poslije oplodnje matica dostiže težinu do 220 miligrama, a položeno jaje u prosjeku teži 0,11 miligrama.
Ove matice imaju dužinu jajnika 5 – 6 milimetara, širinu jajnika 3 – 4 milimetra, svaki jajnik sadrži do 200 jajovodnih cjevčica, sjemena kesica ima prečnik 1 – 1 , 5 milimetara i matica može da leže do 2000 jaja na dan.
Neoplođene teške matice su teške 220 miligrama. Težina oplođene matice je 260 do 300 miligrama. Srednja težina zaleženih jaja je 0,13 miligrama. Ako se matica ograniči u leženju težina jajeta je 0,14 miligrama.
Teška matica ima dužinu jajnika 7,5 milimetara, širinu jajnika 5 milimetara, broj jajovodnih cjevčica u jednom jajniku oko 280, prečnik sjemene kesice je 1,7 milimetara i ova matica može da leže do 3000 jaja na dan.
Pčelarska praksa u posljednjih nekoliko decenija pokazuje šta sve utiče na kvalitet matice pa svaki pčelar može na svome pčelinjaku da odredi svoju najkvalitetniju maticu. Kada govorimo o kvalitetnoj matici, mi govorimo o matici čije društvo daje najviše pčelinjih proizvoda na jednom pčelinjaku.
Matica će dati najbolje rezultate, dakle biće kvalitetna ako je odgajana u idealnim uslovima (odgajana od jajeta pa do pronošenja) i da su joj kasnije svi uslovi dobri za nesmetano polaganje jaja.
Međutim, postoje i drugi parametri za ocjenu matice, a to je kvalitet njenog poroda. Pčelarska praksa potvrđuje to da se na istom pčelinjaku, pod istim uslovima, pčelinja društva različito ponašaju. Pojedina društva iste jačine donose znatno više pčelinjih proizvoda od drugih, iz nekih košnica mnogo ranije pčele idu na pašu, u nekim se legu znatno krupnije pčele, neka društva su ljuta u svakom trenutku. Uz sve ovo treba znati i to da neka društva rjeđe ili nikako ne obolijevaju. Ovo su sve pokazatelji koji nam potvrđuju nužnost selekcijematica u savremenom pčelarenju.
Najbitniji parametar za ocjenu matice je taj koliko ona može u vrijeme razvoja da položi jaja za 24 sata pod uslovom da nema nikakvih ograničenja. Poznato je da broj položenih jaja zavisi od broja jajovodnih cjevčica u jajnicima. Broj jajovodnih cjevčica kreće se u oba jajnika od 240 do 500.
U jednoj cjevčici mogu za 24 sata da sazru 4 do 5 jaja što znači da matice koje imaju mali broj cjevčica ne mogu da zalegu više od 1200 jaja na dan. Jajovodne cjevčice matice formiraju se kada i svi drugi organi matice a presudnu ulogu za broj cjevčica ima veličina matice. Krupne matice imaju veći broj jajovodnih cjevčica, a teške matice ih imaju najviše do 280 u jednom jajniku.
Zbog svega navedenog male matice treba izbjegavati ili ih odmah mijenjati jer one ne mogu da razviju pčelinje društvo tako dobro da bi donijelo med. Pčelarska praksa to potvrđuje i kaže da je loša matica unaprijed planiran gubitak. Suprotno tome pčelarski velikan Dulitl kaže: Dajte mi dobru maticu, daću vam koliko hoćete meda!