Pčelinja zajednica ili pčelinje društvo predstavlja najsavršeniji oblik organizovanja zajedničkog života i načina sporazumijevanja. Dakle, pčela je društvena životinja isto kao i njene bliže srodnice. Njen opstanak je ustvari uslovljen načinom života u velikim zajednicama-društvima. To je u suštini biološkim instinktima uređeno društvo, u kome je izvršena podjela rada prema sposobnosti i starosti. Od pčela se možemo učiti redu i radu.
Život pčele je vrlo dinamičan jer su uslovi u kojima živi podložni stalnim promijenama. Isto tako, životne pojave u svakom društvu odigravaju se na različit način. Tako i svaki član pčelinje zajednice ima određene dužnosti, a od njihovog izvršenja zavisi opstanak cjelokupne zajednice. Zato se može reći da pčele žive po principu svi za jednoga, jedan za sve.
Pčelinje društvo se sastoji od matice, trutova i pčela radilica. Prisustvo trutova u pčelinjoj zajednici ima sezonski karakter. U jednom optimalno razvijenom društvu ima jedna matica, do par hiljada trutova i šesdeset hiljada pčela radilica. No, i pored toga, pčelinje društvo živi kao jedan organizam.
Prema podacima objavljenim u posljednjim godinama u pčelarskim časopisima za normalan razvoj pčelinjeg društva potrebno je kućnih pčela u slabijem 15.000 a ujakom društvu oko 20.000. Sve radilice preko ovog broja predstavljaju sakupljačku snagu društva. Sakupljačku snagu društva predstavljaju sve pčele radilice koje sakupljaju i skladište nektar. Odnos između pčela sakupljačica i spremačica je ovisan o godišnjem dobu, razvijenosti društva i izdašnosti paše.