Nošenje jaja matice
Matica redovito počinje nositi jaja 2 do 4 dana pošto se parila s trutovima. Ona nosi jaja samo u pravilno građene i čiste stanice. Te stanice prije toga očiste posve mlade pčele radilice. Matica u pravilu snese u svaku stanicu samo po jedno jaje.
Tek u iznimnim prilikama, kada dobra mlada matica nema na raspolaganju dovoljnu površinu saća za nošenje, može u pojedine stanice staviti i po više jaja, a može ih ostavljati i izvan stanica. Prije negoli snese jaje, matica stavlja glavu u stanicu. Cim izvuče glavu iz stanice, stavi u nju svoj zadak, podigavši krila i uprijevši se nožicama o rubove susjednih stanica.
Tom prilikom ispruži žalac i snese jaje na dno stanice. Iza toga matica izvuče zadak i odmah nastavlja nositi jaja u susjedne stanice. Sam akt nošenja traje 9 do 12 sekundi. Poslije podne matica obično snese više jaja negoli ujutro i navečer.
Matica počinje nositi jaja na koncu zime unutar pčelinjeg klupka u sredini saća, pa onda u krugovima širi zaleženu površinu. Matica proširuje leglo i na susjedne satine, i to tako da je zaležena površina to manja što je udaljenija od središnje zaležene satine. Ako prostor dopušta, poprima zaležena površina na jednoj satini oblik kruga, a cjelokupni zaleženi prostor na svim satinama oblik kugle.
Ako je saće dovoljno veliko, može promjer kruga zaležene površine doseći i oko 35 cm, pa i više. Uvijek su obje strane saća približno jednako zaležene. Pri nošenju jaja nailazimo na razmjerno veliku pravilnost, i matica preskače samo one stanice koje su nepravilno građene ili nisu očišćene. Nepravilnosti u rasporedu legla odaju nam sumnju da je bolesna matica ili leglo.
Matica odlaže jaja na onom dijelu saća koji je bliže letu. Oko legla i u dijelove saća udaljenije od leta pčele spremaju pelud i med. Razmještaj legla, peluda i meda ovisi o veličini košnice, o veličini i obliku okvira, a i o nekim vanjskim faktorima (paša, klima, sunčane zrake, toplina susjedne košnice).
Na nošenje jaja u toku godine utječu klimatske i pašne prilike. Kad nema više paše i kad se temperatura spusti tako nisko da se pčele skupljaju u klupko, matica obustavlja nošenje jaja. Taj period zimovanja traje u raznim krajevima raznoliko dugo. Postoje krajevi s toplijom klimom u kojima matica uopće ne prestaje s nošenjem jaja.
U većini naših krajeva matica prestane nositi jaja oko kraja rujna, a počinje ponovo u toku veljače. Na koncu zime matica počinje nositi jaja još u vrijeme kad su pčele stisnute u klupko.
U početku je broj jaja koja matica snese malen (stotine), kasnije taj broj polako raste, a nastupom toplih dana i procvatom bilja naglo se povećava. U dobre matice u povoljnim pašnim prilikama taj se broj u kasnom proljeću (svibanj, lipanj) kreće i oko 2000 na dan (a i više). Iza toga matica polako smanjuje nošenje jaja, a na koncu jeseni potpuno ga obustavi. Matica snese u jednoj godini oko 200.000 jaja, a u povoljnim prilikama i više.
Na nosivost matice utječe brojna jakost pčelinje zajednice, pčelinja paša i količina hrane u košnici. Nosivost matice možemo i umjetno poticati višekratnim prihranjivanjem pčelinje zajednice malim. količinama medne ili šećerne otopine, a i malim količinama nekih podražajnih sredstava (antibiotici, vitamini, neki minerali). To se u praktičnom pčelarstvu obično čini prije glavne paše, i u ranu jesen. prije uzimljenja pčela.