To je naša autohtona rasa medonosne pčele. Domovina su joj bivša Jugoslavija i jugoistočne Alpe ali je prisutna na cijelom Balkanu i podunavlju. Takođe je vrlo cijenjena i u cijelom svijetu. Ime je dobila po Kranju u Sloveniji. Po svom izgledu pripada grupi tamnih pčela, izduženog je tijela sa sivkastim prstenovima prekrivenim bjeličastim dlačicama.
Kranjska pčela se odlikuje karakteristikama koje joj omogućuju jednaku prilagodljivost svim našim krajevima i klimatskim uslovima. Izdržljiva je na hladnoću i otporna prema bolestima. Ima buran proljetni razvoj i izražen instinkt za sakupljanje hrane. Međutim, jak rojevi nagon i rani prestanak legla u jesen su njeni osnovni nedostaci.
Na saću je mirna i jedva da lijepi propolis. U našoj literaturi susrećemo se sa više sojeva kao što su: banatska pčela, karpatska pčela, sjeničko-pešterska, homoljska, šarplaninska i dr. No, prema naučnim ispitivanjima sve su to samo razni oblici kranjske pčele. Kod nas neki pčelari banatsku pčelu poistovjećuju sa talijanskom, jer je njoj slična zbog dva do tri prstena žute boje na trbuhu kod pčela radilica.