Postanak košnice
Košnicu lisnjaču konstruirao je g. 1873 njemački učitelj Alberti prema tadašnjim težnjama da se košnice usavrše za rad straga i time omogući njihovo postavljanje u čvrsto građene pčelinjake gdje će zajedno s pčelarom pri radu biti zaštićene od svih vremenskih utjecaja.
Uspravni okvir dra Gerstunga (25 x 40 cm) on je stavio položeno na željezne štapove, i to 2 reda po 9 okvira, što je za tadašnja shvaćanja bilo vrlo smjelo povećanje zapremnine pčelinjeg stana. Okviri se na štapovima mogu pri pregledu pomicati u stranu kao listovi knjige pa je košnica po tom svojstvu dobila naziv »lisnjača« (Blatterstock). Lisnjaču je g. 1907. prenio k nama veliki slovenski pčelar A. Žnideršič.
On je u konstrukciju košnice i pribora, metodiku rada uređaje za selidbu i način smještaja pčela u stalne i pokretne pčelinjake te seleća kola unio svoja poboljšanja. Odabrao je okvir vanjske mjere 42 x 26 cm, koji je standardizacijom dobio konačnu vanjsku mjeru 41 x 26 cm, a košnici je dao naziv »Alberti-Žnideršičev panj«, kasnije skraćeno AŽ košnica.
Opis košnice
AŽ košnica jest ormarić od sastavljenih dasaka debelih 18 do 24 mm. Straga su na nj nataknuta vrata, a sprijeda prikovano dvostruko čelo s međuprostorom od oko 20 mm. Izvana je pri dnu verandica s letom na plodištu koje se može mijenjati posebnim letvicama, i poletaljka, široka oko 80 mm, koja se može podići i time zatvoriti pri seljenju veranda i košnica.
Usred pročelja zaštitni je izdanak i nad njim medišno leto oko 80 x 10 mm, a isto takav izdanak nalazi se i straga na vratima. Oni služe za podizanje i prijenos košnica, a pri utovaru košnica drže razmak za priliv zraka do ventilacija. Neke konstrukcije imaju pri vrhu pročelja dodatnu ventilaciju visoku 70 do 150 mm.
Košnica je iznutra vodoravnom pregradom podijeljena na plodište i iznad njega medište, a u pregradu je uložena matična (Hanemanova) rešetka. Straga se ti odjeli zatvaraju prozorima od letvica širokih 40 mm i debelih 20 mm, u koje su umetnuti manji okvirići s mrežom za ventilaciju. Kad se ovi okrenu, dobiva se prostor za okvir građevnjak ili dodatno zbježište za selidbu.
U novije vrijeme ovamo se povremeno umeću i razne hranilice od lesonita. Od prozora do vrata slobodan je prostor od 90 mm u kojem su letvice s vijcima za pritezanje okvira pri selidbi, a zimi se ovamo stavlja izolacija. Iznutra su na čelo i prozore pribijena po 4 niza razmaka od žice ili izrezana lima u obliku zaobljenih trokuta dugih 20 mm. Oni čine razmak (ulice) među okvirima i drže ih pri radu i selidbi. Oko 20 mm iznad podnice u plodištu i odmah iznad pregrade u medištu uložena su po 3 željezna štapa, debela 8 mm, na kojima stoje okviri.
Dimenzije
Unutrašnju visinu ove lisnjače čini slijedeći raspored: razmak od stropa u medištu i plodištu 2 x 7 mm, visina okvira 2 x 260 mm, debljlna štapova 2 x 8 mm, debljina srednje pregrade 10 mm i razmak od štapova do podnice 20 mm, svega 580 mm. Unutrašnju dubinu čine razmaci od čela i prozora do okvira 2 x 10 mm, dužina okvira 410 mm, debljina prozora 20 mm i prostor do vrata 90 mm, svega 540 mm. Dodatkom debljine vrata od 20 mm i pročelja od 60 mm dobiva se vanjska dužina košnice 620 mm, a dodatkom zaštitnih izdanaka 2 x 40 mm tovarna dužina košnice od 700 mm.
Širina se ravna prema broju okvira i širini razmaka. Prvobitni tip imao je 9 okvira širokih po 25 mm s ulicama 12,5 mm, svega okruglo 350 mm. Kasnije je broj okvira povećan na 10, a ulice stegnute na 10 mm, što je dalo širinu od svega 360 mm, iako su iskustva starijih pčelara pokazala, a potvrdila su to kasnije i naučna istraživanja, da pčele bolje zimuju, napreduju pa i putuju u širokim ulicama i da u manji broj satina s dubokim ćelijama spreme isto toliko pa i više meda.
U novije vrijeme trgovine priborom dobavljaju limene (štancane) razmake s ulicama širokim blizu 11,5 mm, što za 10 okvira daje širinu od 367 mm, a 12 okvira 442 mm. Na tu širinu treba pri određivanju širine košnice dodati 4-5 mm radi valjanih završnih ulica. Satonoša okvira podebljana je na 15 mm sa zaobljenim žlijebom dubokim oko 5 mm u cijeloj dužini letvice odozgo i utorom 2 x 2 mm odozdo.
Žlijeb odvraća pčele od gradnje voštanih zapreka i saća do stropa, olakšava im kretanje povrh okvira i čuva ih pri podizanju. Utor služi za utiskivanje satnih osnova. Debljina je donje letvice 10 mm, a bočnih 6 do 8 mm.
Modifikacije
Novim poletom pčelarstva od g. 1945. i naglim razvojem selećeg pčelarenja, javile su se i težnje da se na lisnjači štošta poboljša prije svega temeljne mane: malena zapremina i skučena ventilacija. Neki su AŽ lisnjaču širili i dalje na 2 x 11 i 12 okvira, a naš pčelar Bunetić čak na 15 okvira. U Zagrebu je 1946. Loc pošao od okvira svojih franc. Dadantovih nastavljača i načinio lisnjaču sa 20 okvira s vanjskom mjerom 42 x 32 cm, a 1952. još veću sa 24 okvira i dodatnim ventilacijama.
U Splitu Ritterman lisnjače s okvirima unutarnje mjere 32 x 32 cm, u Trbovlju Cibej povisoku i prostranu lisnjaču sa 3 reda po 11 AŽ okvira, u Zagrebu Silhard dvojne lisnjače sa 2 x 26 AŽ okvira. U Sloveniji je 1958. tvornica »Grom« dala na tržište solidno rađenu lisnjaču sa nešto poboljšanim ventilacijama i 2 x 11 okvira dužih za 10 mm i viših za 20 mm od AŽ okvira.
Zaista je šteta što se zbog toga neznatnog povećanja zapremnine udaljila od AŽ okvira, kojih u našoj zemlji još uvijek ima u upotrebi u milijunima primjeraka. Osim spomenutih ima dakako i sitnih odstupanja, osobito za seleća kola. Neke od spomenutih modifikacija dosegle su zbog očitih prednosti i priličnu raširenost, no u suštini, one su zadovoljile individualne težnje na račun još većeg šarenila u našim sistemima košnica ili njihove glomaznosti i težine, što s vremenom sve teže pogađa njihove vlasnike, mahom starije ljude.
Zbog nekih svojih dobrih svojstava, kao što su lakoća i spretnost za selidbu, mogućnost utovara, postavljanja i zaštite na malenom prostoru, relativno dobrih prinosa u rukama vještih, iskusnih i strpljivih pčelara, a posebno zbog iskorišćenja golemog inventara u tom sistemu ova će se košnica nedvojbeno još dugo održati na mnogim našim pčelinjacima.
Nema, međutim, sumnje da će je zbog njenih temeljnih nedostataka, a to su malena i ograničena zapremnina, skupa i složena izrada s obiljem posebnih okova, složena amaterska metodika rada i sputana proizvodnost na velikim pašama i kod nas postepeno potisnuti jednostavnije nastavljače, kod kojih se zapremnina povećava prema potrebi.
AŽ košnica jedina je naša košnica koja je uspjela da postane standardna, bar za jedan dio naše zemlje. Zato se ona gotovo jedina s pravilnim mjerama može kupiti i naručiti od svakog našeg jačeg pčelarskog poduzeća. Budući da se iz ovog opisa ne može naučiti izrada, a teško i iz crteža, preporučujemo onome koji ne može da kupi gotove košnice, nego želi da ih sam radi, neka kupi barem jedan komad koji će mu služiti za uzorak i za uzimanje mjera prilikom izrade.