Kamilica (Matricaria chamomilla)
Najčešći domaći nazivi: bijela rada, kamomila, titrica, milica, žabnjak, maternjak, kokotnjak
Kamilica je jednogodišnja billjka iz porodice glavočika visine 15 – 60 cantimetara, tankog i razgranatog korijena koji ne prodire duboko u tlo, što ovisi o vlazi u tlu. Mirišljive cvjetne glavice su pojedinačne, na dugim stapkama.
Imaju ispupčenu i šuplju cvjetnu ložu, a sastavljene su od dvospolnih žutih cjevastih cvjetića u sredini i bijelih jezičastih cvjetića na rubu, koji su povijeni prema dolje.
Raste na njivama, među žitaricama, a uzgaja se i u vrtu. Ne smije se gnojiti umjetnim gnojivima! Cvate od juna do avgusta, cvjetište je čunjasta oblika i iznutra šuplje. Beru se samo cvjetne glavice. Na mjestima gdje se nalazi u većoj količini bere se posebno pripremljenim češljevima kako bi se ubrzao postupak branja.
Suše se u tankim slojevima u hladu na suhom, toplom i prozračnom mjestu i čuva na vrlo suhom mjestu da se ne navlaži. Nakon sušenja mora zadržati boje i ljepotu.
Za čaj se beru samo cvjetne glavice, a za kupke cijela biljka. Smije se brati samo kada je suho i sunčano vrijeme. Dodiruje se što manje da ne izgubi miris i s njom i ljekovitu vrijednost.
Kamilica obiluje aktivnim tvarima, a glavni sastojci su lako izdvojivo eterično ulje, 0,3 do 1,3 %. Eterično ulje se nakuplja u kvržicama koje su prstenasto razmještene na donjoj trećini cjevastih cvjetova. Ulje je tamnoplavo, zeleno ili smeđe. Važni sastojci ulja kamilice su alfa bisabolol, farnezen i bisabolol-oksidi.
Kamilica u našim krajevima je široko rasprostranjena biljka, a njen čaj je svakako jedan od omiljenih napitaka. Postoji više vrsta kamilice, a naj ljekovitije su rimska i njemačka kamilica. Kod nas se najčešće upotrebljava njemačka kamilica, koja korijene vuče iz Evrope i sjeverozapadne Azije.
Djeluje protiv bolova, upala, nesanice, nervoze, slabe probave, kožnih bolesti. U prvom je redu lijek za žene, naročito protiv grčeva svih vrsta. Kamilica djeluje i kao dobar antiseptik. Upotrebljavamo je u oblozima ili kao kupku kod gnojnih rana i rana koje teško zacjeljuju.
Na rane stavljamo i zdrobljenu svježu biljku. Najizraženije djelovanje kamilice je antiinflamatorno (antiinflamatorik), to jest protuupalno djelovanje kod svih procesa, bili oni unutarnji ili vanjski.
Najčešće upotrebljavamo tople obloge protiv bolova. Kamilica otklanja kamence, sprječava probadanje u udovima, ublažuje žuticu, tegobe u prsima, teškoće s menstruacijom, gliste. Inhaliranje para kamilice ubrzava izlječenje hunjavice i začepljenosti nosa, a antioksidansi iz kamilice štiti kožu od UV zračenja.
Ona sadrži levomenol koji može poboljšati strukturu kože i smanjiti bore od zagađenja, stresa i sunca. Takođe pomaže kod akni, različitih iritacija, osipa i drugih kožnih problema, naročito gnojnih rana. Kupke s kamilicom jačaju kosu, sprječavaju njezino ispadanje, daju joj svjetliju boju i lijepi zlatni sjaj.
Čaj: 4 žlice osušenih cvjetova preliti litrom kipuće vode, nakon 10 min procijediti i piti blago ohlađeno. Jednako pripremljene obloge možemo staviti kao obloge na oči kod bolova u očima.
Kupka: Umiruje i opušta cijelo tijelo, uključujući psihu. Šaku cvjetova osušene kamilice, samostalno ili u kombinaciji s biljem poput lavande i nevena staviti u toplu kupku.
Ulje: Cvjetove potopite u 2 dl maslinova ulja i ostavite na suncu 3-5 sedmica. Pripazite da su cvjetovi posve prekriveni uljem i povremeno protresite bocu. Dobivenim uljem možete njegovati cijelu kožu, ublažavati kožne iritacije, osipe, otekline, reumu, giht, ali i njegovati ispucanu i suhu kosu.
Ulje je dobro za njegovanje vlasišta i tretiranje peruti. Kod svjetlije kose, preporučeno je i ispiranje čajem od kamilice koji svijetloj kosi daje poseban ton i sjaj.
Napomena: Kod povraćanja ne smijemo piti kamiličin čaj.