Matica je spolno razvijena ženka. U nekim zemljama Zapadne Evrope i u Americi je nazivaju kraljica pčela, što je širok i neprecizan pojam. Stari Sloveni su je nazivali majkom, što se još uvijek u nekim krajevima i kod nas može čuti. Međutim, neki je nazivaju rodonačelnicom. Za nas je ipak najadekvatniji naziv matica, jer njena uloga se u krajnjem i svodi na nošenje jaja, iz kojih se izvode svi članovi društva. Živi 3-4 pa i više godina.
U bivšem SSSR-u je zabilježen slučaj njenog života 9 godina. No, to je manje važno za visokoproduktivno pčelarenje. Osnovno je da matica zadovoljava biološke uslove u košnici, odnosno da omogući razvoj društva u što brojnijem sastavu primjereno godišnjem dobu. Matica se lako raspoznaje u društvu, jer je znatno veća od radilica i duža a tanja od truta. Ima žaoku i uglavnom je koristi u borbi sa drugom maticom svojom suparnicom. Moguće je da se nekad dogodi prilikom hvatanja da ubode pčelara u prst, ali njena žaoka nije kao kod radilica i neće ostati u koži, pa zbog toga neće ni stradati.
Matica se obično nalazi na ramu gdje je mlado leglo ili prazne očišćene ćelije spremne za polaganje jaja. Okružena je pratnjom mladih pčela radilica. Mlade pratilje dotiču sparenu maticu svojim antenama, hrane je i ližu. Matica luči određene supstance koje se u nauci nazivaju “feromoni”. Ovi feromoni predstavljaju u stvari dvije masne kiseline koje matica luči u viličnim žlijezdama.
Uloga ovih materija je u tome da privlače pčele na kratka rastojanja i da spriječe izgradnju matičnjaka i razvoj jajnika kod pčela radilica. Takođe, prema novijim naučnim istraživanjima otkriveno je još nekoliko materija koje matica luči na pojedinim dijelovima tijela što ima uticaj na socijalni život pčela.
Za visokoproduktivno pčelarstvo od presudnog je značaja porijeklo i kvalitet matice, i ujedno opredjeljujući faktor uspjeha ili neuspjeha cjelokupnog pčelinjeg društva. Istovremeno, u njoj su sadržani svi elementi budućih članova njene zajednice. U jajnicima matice se obrazuju i stvaraju jaja koja se slivaju jedno za drugim u odgovarajuće jajovode, a u spermoteci od vremena sparivanja nalazi se velika količina muških polnih ćelija (spermatozoidi).
Matica kad polaže jaja istovremeno i istim tempom ispušta iz sjemene kesice nekoliko spermatozoida u vaginu gdje se jedan od njih spoji sa jajetom. Međutim, matica nosi i neoplođena jaja iz kojih se legu trutovi. Početak polaganja jaja nije isti u svim područjima kao ni prestanak. U klimatski povoljnijim uslovima matica počinje sa polaganjem u januaru dok u hladnijim područjima nešto kasnije. Iz tih razloga je i intenzitet polaganja jaja različit. Međutim, prestanak polaganja jaja je raniji u hladnijim područjima.
To se obično dešava krajem septembra ili početkom oktobra. U toku 24 časa matica u sezoni polaže do 2.000 jaja, a to može da nadmaši i njenu sopstvenu težinu. U vrijeme najintenzivnijih paša s proljeća matica polaže najveći broj jaja, a kasnije kad paša umanji dolazi do smanjenja i ovisi od uslova paše. U jednom pčelinjem društvu u normalnim uslovima može biti samo jedna matica. Međutim, kod tihe zamjene može u početku da budu i dvije dok se ne susretnu, jer tada nastane borba i jedna od njih bude ubijena (slabija).