Izmjene na LR-košnici

Razlozi za izmjene

Uvođenje LR košnice nailazi na velike teškoće kod selećih pčelara. LR košnica američke izrade, koliko je vrlo praktična dok je na mjestu, toliko je nepraktična kad je treba seliti. Zato su pristalice te košnice pokušavale da je u nekim detaljima izmijene i da je učine pogodnijom za selidbu. Zatim ima nekih detalja na košnici koje bi trebalo mijenjati bez obzira na selidbu. Zato ćemo u daljnjem izlaganju dati prijedloge za izmjenu, po pojedinim sastavnim dijelovima.

Podnica

Podnica je od dvostrukog lesonita (najtvrđeg) dugog 470 mm i širokog 384 mm, zatim od četiri gredice kojima je lesonit uokviren sa sve četiri strane. Dvije gredice dugačke su 504 mm, a dvije 412 mm. Sve četiri su široke 65 mm i debele 20 mm. Lesonit ulazi u utor izrezan iznutra u tri gredice.

Prednja gredica nema utora. Od gornjeg ruba gredice (ili donjeg ruba nastavka) do poda ima 15 mm. Utor je širok za debljinu 2 ploča lesonita (oko 10 mm) a dubok 6 mm. Gredice su na uglovima sastavljene na otvorene ravne ili kose zupce.

Prednja gredicama 20 mm ispod gornjeg ruba i na sredini širine prorezano leto 15 mm visoko i 200 mm široko. Budući da je pod podignut, to se leto prorezano na gredici nalazi niže od poda. Zato je ispod poda iznutra, iza prednje gredice pribijena jedna daščica duga koliko je unutarnja širina nastavka (i poda), 372 mm, široka 50 mm i debela 25 mm.

U podu (od lesonita) i u daščici pribijenoj s donje strane poda izrezana je odmah iza leta udubina dugačka koliko je i leto, 200 mm, i široka 40 mm. Dno te udubine u istoj je ravnini s donjim dijelom leta i poletaljkom. (Vidi sl. ispod u nastavku). Poletaljka je duga koliko i leto, 200 mm, široka 40 mm i debela 12 mm.

U poletaljku su zabijena dva deblja čavla bez glave ili dva komadića tanjeg okruglog željeza. Iz poletaljke vire oko 15 – 20 mm. Na podnici, kao što se vidi na crtežu, izbušene su dvije rupe u koje se nataknu čavli s poletaljkom i tako poletaljka stoji na mjestu. Dobro je da čavli idu u rupe malo teže da se poletaljka lako ne izvlači.

Kad se seli, poletaljka se skine i gurne u leto i u onu udubinu izrezanu iza leta u podu i u daščici ispod poda. Poletaljka se gura sa čavlima naprijed i čavli ne daju da se poletaljka gurne do kraja pa da gnječi pčele, nego čini razmak. Na tako zatvoreno leto spuste se još i zakvače limena vratašca koja ćemo sad opisati. Na taj način leto se zatvori vrlo brzo i s najvećom mogućom sigurnosti.

Limena vratašca za leto. Sastoje se od tri dijela: od glavnog dijela, zasuna i kvake. Glavni dio ima češalj za zimsko leto i utor, s gornje strane po cijeloj duljini i s donje na dijelu desno od češlja. Pričvršćen je za podnicu na desnom kraju vijkom, tako da se može podizati s leta, spuštati na leto i zakvačiti na kvaku.

Zasun je traka lima, dugačka koliko i glavni dio, a na krajevima ima držak, zapravo produžetak istog lima, premotanog u pravom kutu (vidi sl. ispod u nastavku.). Taj produžetak služi za pomicanje zasuna, lijevi nalijevo, desni nadesno, i zato da se zasun ne može izvući iz vratašca i izgubiti.

Kad se leto želi sasvim zatvoriti, malo se podigne na lijevom kraju, zasun se vuče nalijevo dokle god može, cijela vratašca se spuste i zakvače oba lima za kvaku. Preko ljeta vratašca se podignu sasvim da ne smetaju ulazu pčela, a za zimu zasun se povuče nadesno koliko god može s češlja, vratašca spuste na leto i zakvače.

Prednost ovih vratašca nad dosadašnjima u tome je što se zasun vrlo lako pomiče i zupci češlja ni najmanje ne zapinju, pa se leto vrlo lako otvara i zatvara. Vratašca su pričvršćena za podnicu na takav način da se jednim okretom dižu bez poteškoće s leta kad nisu potrebna, a isto tako, vrlo brzo i sigurno, zatvaraju leto i košnicu. Svi su dijelovi međusobno spojeni ili pričvršćeni, tako da se ni jedan ne može izvući i izgubiti.

Teško je samim opisom sve dobro objasniti, ali će vjerojatno crteži pomoći u objašnjavanju. Konstrukcijom poletaljke koja se uvlači u leto i ovim vratašcima rješava se u potpunosti poteškoća zatvaranja leta pri selidbi nastavljače.

Nastavak

Uglavnom ostaje prema Prijedlogu standarda, samo dobiva jedan mali dodatak, vrlo koristan za selidbu. Prednja i stražnja stranica nastavka imaju s donje strane iznutra malo proširenje koje se dobije tako da se na prednju i stražnju stranicu, iznutra, odozdo, pribiju letvice 6 mm široke, 6 mm visoke (debele) i dugačke koliko su stranice nastavka dugačke, unutarnja mjera.

Svrha je te letvice dvostruka. Prvo, da se nastavci ne mogu micati jedan sa drugog kad se seli, a drugo, da letvica pritišće na uši satonoše ispod sebe i da tako drži okvire da se ne pomiču za vrijeme selidbe. Upotrebljivost je iskušana širokom primjenom u praksi. Sa malo dima potjeraju se pčele kad se nastavak vraća na mjesto pa se pčele ne gnječe.

Takve letvice imaju i polunastavci i okvir s mrežom za selidbu. Podnica, poklopac i Hanemanova rešetka imaju na prednjoj i stražnjoj stranici, iznutra gore, poluutor, sličan onom na nastavku, samo dakako plići, u koji će leći letvice kad na podnicu ili eventualno na poklopac postavimo nastavak.

Još jedna napomena za nastavke. Nastavci se obično rade od dasaka colarica, tj. debelih 25 mm. Po Prijedlogu standarda debljina je nastavka 20 mm. Ako se od colarice obradom može dobiti daska debela 22 – 23 mm, nema razloga da se stanji samo radi Prijedloga.

Poklopac

I poklopac se može raditi od lesonita, i mnogo jednostavnije. Od letvica 15 mm debelih i 20 mm širokih izradi se okvir koji tačno pristaje na nastavak. Na uglovima se sastavlja na zupce. S donje strane pribije se ploča lesonita široka i dugačka tačno koliko je širok i dugačak okvir poklopca, jednostavno, bez ikakva poluutora. Poklopac može imati (ali ne mora) otvor za bježalicu, odnosno za ventilaciju.

Hanemanova rešetka pribija se na isti takav okvir. Dimenzije ploče Hanemanove rešetke samo su za 12 mm uže i kraće od dimenzija lesonita, da ne bi zapinjali i smetali neravni rubovi rešetke. Na okviru, s desne strane, sprijeda, može biti izrezano leto, 50 mm široko, za izlaz pčelama direktno iz nastavka (medišta), a još više trutovima koji ne mogu kroz rešetku u plodište. Takvo leto treba i na poklopcu.

Okvir s mrezom za selidbu

Prijedlog standarda nije ništa predvidio za ventilaciju prilikom selidbe, što je veliki nedostatak. Mnogogodišnjim iskustvom dokazano je da nije potrebna donja ventilacija (u podu), nego samo gornja. Tako je podnica postala jednostavnija Gornja ventilacija osigurana je žičnom mrežom preko cijele površine košnice Žicna mreža pribijena je na okvir izrađen od četiri letvice Prednje i stražnja letvica dugačka je 442 mm, široka 40 mm i debela 20 mm Lijeva i desna letvica dugačka je 474 mm, široka 40 mm i debela 20 mm. Sastavljene su u okvir tako da je širina letvica (40 mm) visina okvira (sječimice).

Prednja i stražnja letvica leže tačno na prednjoj i stražnjoj stranici nastavka, i sa svake su strane dulje od vanjske širine nastavka za 15 mm, i to zato da čine razmak (šupljinu) između stranica krova i nastavka (15 mm na svakoj strani). Lijeva i desna letvica dugačke su koliko je unutarnja duljina košnice, 464 mm, i još sa svake strane po 5 mm koliko ulaze u utor prednje i stražnje letvice, s unutarnje strane. Utor je preko cijele širine (visine) letvice, širok 20 mm (koliko je debela letvica) i od kraja prednje i zadnje letvice 25 mm.

Tako lijeva i desna letvica ne dolaze tačno na lijevu i desnu stranicu nastavka, nego su uvučene sa svake strane za 10 mm, pa dolaze na sredinu debljine stranice nastavka. Prema tome, unutarnja je mjera okvira za mrežu 464 X 352 mm, a vanjska 504 X 392 mm, sa »uhom« sa svake strane prednje i stražnje letvice, od 25 mm duljine.

Okvir ima s donje strane na sve četiri letvice izrađen poluutor, tako da sjeda na nastavak. Prednje i stražnja letvica ima poluutor jednako kao i prednje i stražnja stranica nastavka, da sjedne na satonoše. Lijeva i desna strana ima poluutor jednake dubine a širok 10 mm jer dolazi po polovici debljine stranice.

Na lijevoj i desnoj stranici okvira nalaze se komadići izrađeni od tvrdog drveta (npr. od brestovine ili parene bukovine) koji su pričvršćeni izvana za letvicu jednim vijkom oko kojeg se moguokretati. Kad se okrenu van, podigne se na prednju i stražnju letvicu i naprave razmak od 20 mm od površine žične mreže do krova, odnosno poklopca.

Prilikom selidbe podigne se s košnice krov i poklopac, na košnicu namjesti okvir s mrežom i komadići okrenu na prednju i stražnju letvicu s lijeve i desne strane. Zatim se na ta četiri komadića, na četiri ugla, stavi poklopac, a na poklopac krov. Kad se dođe na mjesto, a mreža se nema gdje spremiti, nego ostaje na košnici, komadići se okrenu nazad da ne prave razmak iznad mreže, i košnica je tako niža.

Budući da se sad sve više seli kamionom pa selidba sva ne traje dulje od jedne noći, nije zamračena ventilacija baš neophodno potrebna. Zato se okvir s mrežom može izraditi jednostavno, i na njega samo odozgo pribiti mreža. Poklopci i krovovi sele se posebno.

Krov

Budući da uređaj za ventilaciju traži širi krov, to je on širi od nastavka sa svake strane za 15 mm ili svega za 30 mm. Stranice oboda nešto su šire, 80 mm. Drugih promjena nema. Ako se seli bez krova na košnici, krov ostaje isti.

Hranilica

Ima još jedan uređaj koji po svojoj namjeni ne bi išao u košnicu, ali po svom obliku i materijalu od kojeg je izrađen vrlo sliči na sastavni dio košnice. To je hranilica pod poklopcem kakva je posljednjih desetak godina uvedena u Hrvatskoj za nastavljače.

Sastoji se od okvira izrađenog od četiri letvice. Dvije letvice dugačke su 412 mm, a dvije 504 mm. Široke su 45 mm a debele 20 mm. Sastavljene su sječimice na zupce otvorene i ravne ili kose. S donje strane pribijen je lesonit dugačak 504 mm i širok 412 mm. Prema tome je pribijen ispod cijelog okvira, mjerenog izvana. Lesonit se mora prilijepiti dobrim ljepilom (urofiks) i gusto pribiti tapetarskim čavlićima. Ako se radi od suhog drveta i prvoklasnog lesonita i sve ovako, sigurno neće curiti.

Nasred hranilice u lesonitu je prorezana rupa velika 70 x 70 mm. Kroz tu rupu dolaze odozdo iz košnice pčele do hrane u hranilici. Rupa je ograđena okvirom od letvica debelih 15 mm i širokih 30 mm, postavljenih sječimice, tako da je širina letvice (30 mm) visina okvira kojim je ograđena rupa i ujedno čini korisnu visinu hranilice od koje zavisi i njezin kapacitet.

Dvije suprotne letvice okvira dugačke su koliko i rupa (70 mm), a dvije, opet suprotne, imaju na jednoj i drugoj strani produžetak dug 23 mm i visok 15 mm na kojem su izrezana kao dva zuba, tako da produžetak ima oblik dviju stepenica (vidi crtež ispod). Donji, vanjski zub visok je 7 mm i širok 8 mm, a gornji, unutarnji, visok je 8 mm i širok 15 mm. Visina obadva zuba (7 + 8 mm) čini visinu produžetka, a njihova širina (8 + 15 mm) dužinu produžetka. Produžeci služe za postavljanje poklopčića koji pokriva rupu na hranilici.

Poklopčiću je svrha da ne dopušta pčelama da se razilaze po hranilici i tope u medu, nego im ostavlja samo kanalić oko rupe odakle odnose hranu u košnicu.

Poklopčić se sastoji od oboda, načinjenog od četiri daščice, debele 8mm, široke 35 mm i dugačke, dvije 130 mm {unutarnja širina poklopca) i dvije dugačke 146 mm (vanjska širina poklopca). Na obod je odozgo pribijena pločica tankog (3 mm) lesonita, velika 146 x 146 mm. Obod i pločica lesonita čine poklopčić.

S donje strane oboda, na dvjema suprotnim letvicama, urezana su dva ureza, široka 15 mm i duboka 4 mm. Urezi sjedaju tačno na one vanjske niže zube produžetka koje smo već opisali; oni drže poklopčić na mjestu da se ne može pomicati ni desno ni lijevo, ni naprijed ni natrag i koji, što je najvažnije, odižu poklopčić od dna hranilice za 3 mm.

Tako je ispod oboda poklopčića svuda naokolo osiguran stalan tačan razmak od 3 mm. Kroz tu šupljinu dopire hrana u kanalić oko rupe, širok 15 mm, odakle je pčele odnose u košnicu, a one se ne mogu provlačiti i razilaziti po hranilici.

Ako hranilicu punimo više puta, poklopčić stoji na mjestu i hranu samo dolijevamo kad pčele hranilicu isprazne. Kad dodamo posljednji obrok, da bi pčele mogle hranilicu olizati i osušiti, podignemo poklopčić tek toliko da ga možemo smaknuti koji milimetar u stranu.

Urezi više neće moći sjesti na zube, pa će šupljina ispod oboda poklopčića biti ne više 3 mm, nego veća za dubinu ureza (3 + 4 mm), tj. 7 mm. Kad pčele isprazne hranilicu i nivo hrane spadne do dna, one će se lako kroz povećanu šupljinu razići po hranilici i očistiti je.

Budući da je okvir hranilice visok 45 mm, a poklopčić 41 mm (šupljina ispod oboda 3 mm + širina oboda 35 mm + debljina lesonita 3 mm), iznad poklopčića ima prostor od 4 mm, što je upravo dovoljno za podizanje poklopčića kad želimo da pčele obližu hranilicu. Dok je hranilica na košnici, poklopljena je poklopcem same košnice. Kad se prestane s prihranjivanjem i kad pčele osuše hranilicu, skine se s košnice i spremi na suho mjesto.

Kapacitet hranilice, ako je njezin okvir visok 45 mm, a ograda rupe visoka 30 mm, iznosi oko 5 litara (372 x 464 x 30 = 5,178.240 mm3. Jedna litra ima 1,000.000 mm3). Kome ne treba tako duboka hranilica, može izraditi pliću, samo mora voditi računa da razlika između visine okvira hranilice i visine ograde oko rupe iznosi 15 mm, da bi mogao stati poklopčić i da bi se mogao podizati. Dublja hranilica neka ne bude jer bi pčelama bio otežan pristup do hrane preko visoke ograde oko rupe. Sto je ograda niža, to je pristup lakši i prijenos hrane brži. Ovdje je dana najveća dopustiva dimenzija.

Pokušavali smo različite oblike hranilice pod poklopcem, ali se ova varijanta pokazala najboljom. Dok pčele odnose hranu, ne možete vidjeti ni jednu pčelu, niti se mogu topiti, a hrane samo nestaje.

Hranilica pod poklopcem najprikladnija je hranilica za sve košnice koje se otvaraju odozgo. Hrana je pčelama vrlo pristupačna jer se nalazi neposredno iznad pčelinjeg klupka gdje je najtoplije, pa je pčele vrlo brzo prenesu. Pristup tuđici potpuno je onemogućen, a kapacitet hranilice vrlo je velik.

Dimenzije sastavnih dijelova modificirane LR košnice

U prilogu ispod tabele sastavnih dijelova modificirane LR košnice sa svim potrebnim mjerama u mm.