Proljetni radovi na pčelinjaku

Prvi proljetni radovi

Čim nastane toplo i mirno vrijeme, što je kod nas u sjevernim krajevima obično na početku ožujka, odnosno u ranom proljeću, u drugoj polovini veljače, pčelar može da počne obavljati prve proljetne radnje. Ukoliko pčelari nastavljačama, vrlo dobro mu može poslužiti američki stolčić da ne mora čučati dok radi, U njemu ima dovoljno mjesta za najnužniji pribor i materijal koji mu treba pri radu, dlijeto, dimilicu, materijal za gorivo i sl.

O svim zapažanjima pčelar mora voditi neku evidenciju. U tu svrhu praktično je držati na poklopcu košnice manji komad bijelog kartona i na njemu najprikladnijim kraticama označivati datum i karakterističnu situaciju toga dana u zajednici. Na primjer: jaka zajednica označiti sa »I«; srednje jaka sa »sr«; manjak meda sa »m«; matica iz 1966. sa »me 66« i sl. Neke situacije mogu se na brzinu i kredom na košnici označiti.

Dopunjavanje zaliha hrane

Zajednicama s oskudnim zalihama mora se dodati što više hrane jer se pčele nikad, a pogotovo u to doba, kad se razvija leglo, ne smiju držati na ivici gladi. Za prihranjivanje pčelar se može poslužiti raznim tipovima hranilica. Tako će za lisnjače upotrijebiti Vukelićevu hranilicu, za nastavljače Doolittlovu ili hranilicu pod poklopcem.

Ako pak nema pri ruci ni jednu navedenu, može se poslužiti i običnom čistom većom limenkom. Treba samo da na njezinu dnu izbuši nekoliko sitnih rupica. Stavi se napunjena na poklopac košnice tako da njezine rupice dođu na otvor koji inače služi za bježalicu, dakle povrh samoga gnijezda. Limenku treba omotati kakvom debljom tkaninom, zatim na poklopac staviti prazan nastavak i na njega krov košnice.

U položenim košnicama, koje imaju više poklopaca, za prihranjivanje je najprikladnija Doolittlova hranilica. Praktično je iznad nje na poklopcu provrtati jednu rupu s promjerom od oko 2 cm, da se kroz nju može hrana sipati bez otvaranja košnice. Rupa se inače može zatvoriti komadićem lesonita.

Prihranjivati treba navečer mlakim sirupom u omjeru 1:1, punim kapacitetom hranilice. Leta treba suziti. Prihranjuje se tako dugo dok zajednica ne bude imala bar 8 kg hrane u košnici. Hrana se ne smije štedjeti.

Tempo razvoja legla u zajednicama koje imaju obilne zalihe bit će tek neznatno usporen i za hladnog promjenljivog proljetnog vremena. Naprotiv, zajednice s malim zalihama razvijaju leglo prema vremenskim prilikama. Ako je lijepo vrijeme i pčele mogu izvana unositi nešto hrane, leglo se razvija. Ako nema unosa, razvoj stagnira.

Spajanje zajednica

Iako se nedovoljno razvijene pčelinje zajednice po pravilu spajaju u jesen, ipak se ponekad i u proljeću nade neka slaba zajednica koju treba spojiti. Ali ako su na pčelinjaku sve zajednice ispod osrednjih, tj. slabije, nije ih uputno odmah u proljeću međusobno pospajati, nego se to obavi prije početka glavne paše.

Po pravilu pripaja se slabija zajednica jačoj pošto se slabija prethodno obezmatiči.

Najjednostavnije a i najsigurnije spaja se pomoću lista novinskog papira. Papir se stavi između obiju zajednica. U nastavljači papir se stavi na plodište i na njemu se olovkom načini nekoliko rupa. Zatim se na njega postavi plodište zajednice koja se pripaja. Pčele će s jedne i s druge strane početi kidati papir i uklanjati ga, a na tom radu se i združuju. Nakon nekoliko dana uklone se ostaci papira i leglo grupira u jednom plodištu.

Ako se spajanje obavlja u jednom plodištu, npr. kod položene košnice, uklone se svi okviri s jedne strane legla. Zatim se uz leglo pričvrsti komad papira i odmah kraj njega postave okviri s leglom iz škartirane zajednice. Papir mora dobro pristajati uz stijene i pod košnice i da pokrije pripojenu zajednicu.

S eventualno preostalih okvira pčele se stresu pred leto košnice. Ako nema nikakve paše, a vrijeme je vjetrovito i suho, preporučuje se, opreznosti radi, ostavljenu maticu pritvoriti u kavez. U tu je svrhu najpodesniji Millerov kavez. Njegov izlazni otvor ispuni se šećernim tijestom i zatvori tankom voštanom pločicom, a zatim se objesi među okvire s leglom. Leto treba suziti.

Preporučuje se maticu pritvoriti u kavez i onda kad se slabija zajednica s ostavljenom boljom maticom pripaja jačoj iz koje je uklonjena matica slabije kvalitete.

Ako se nekoj zajednici pripaja kakav bezmatak u kojem nema nikakva legla, nije potrebno maticu stavljati u kavez jer je pčele neće napadati.

Drugačije se postupa sa zajednicom u kojoj legu lažne matice. Takva je zajednica obično slaba i bez neke vrijednosti, i zato je valja likvidirati. Okviri sa pčelama jednostavno se podijele u susjedne zajednice. No ako je zajednica još dosta jaka, a pčelar ima rezervnu maticu, prije dodavanja matice treba joj oduzeti sve okvire i ostaviti pčele dva dana bez hrane, a zatim joj u kavezu dodati maticu. Poslije toga mogu se zajednici vratiti okviri sa hranom i pomoći je kasnije zrelim leglom.

Izmjena saća

Staro, nepravilno i trutovsko saće uklanja se iz plo- dišta prilikom pripremanja pčela za zimovanje. Ako pčelar nije to učinio onda, treba da ga sada povadi iz košnica. Mora ipak ostaviti i nepravilno saće koje je sa strane legla, ako je na takvom saću zaliha meda i peluda koji je pčelama potreban za razvoj legla. Takvi se okviri iz plodišta uklanjaju kasnije prilikom proširenja pred glavnu pašu. Namjesto izvađenih okvira stavljaju se okviri s mlađim, pravilno izgrađenim saćem s jedne i s druge strane legla.

Čuvanje topline

Čim pčelar košnicu otvori, može na prvi pogled ustanoviti nije li jesenas prilikom uzimljenja ostavio pčelama preveliki plodišni prostor. I gdje je prevelik treba da pregradnu dasku premjesti uz onaj okvir koji su pčele zaposjele. Time će pomoći očuvanju topline, a to je vrlo važan faktor u procesu množenja u to doba godine.

Poklopac košnice mora se također zaštititi. Poklopci nastavljača prave se obično od tankih uokvirenih dasaka da se spriječi njihovo izvijanje. Kroz nezaštićeni poklopac može zajednica po računu Temnova da za mjesec dana izgubi oko 800 kalorija na koje se utroši 1,87 kg meda. Zato ih treba pokriti debljim slojem novinskog papira, jastučićima od slame ili rogoza, ukoliko to nije učinjeno več pri uzimljenju.

Podnjaču treba također zaštititi od gubitka topline. Zajednica s nezaštićenom podnjačom troši više hrane. Nastavljače na stalnom pčelinjaku dobro je držati na podnožju američkog tipa i ispuniti ga pljevom ili nabiti suhim lišćem. Samo takav materijal treba naprašiti panta- kanom. Osim toga, na podnjaču uložena uokvirena tanka daska može još više pridonijeti čuvanju topline.

Položene košnice obično imaju po dvije pregradne daske kojima treba na isti način suziti gnijezdo. Pod njihovim krovom u zbježištu ima dovoljno mjesta za materijal za izolaciju kojim pčelar raspolaže.

Od sviju košnica najbolje čuvaju toplinu lisnjače jer se slažu tijesno jedna uz drugu i jedna na drugu, te se tako međusobno griju. Na žalost, to im je jedina prednost.

Rezanje krila maticama

Iako rezanje krila nije općenita praksa, ipak se preporučuje vještijim pčelarima. Rezanju je svrha da se spriječi gubitak roja, što se često događa na vanjskim pčelinjacima. Osim toga znatno olakšava rad kod prihvata roja; prilikom rojenja ovakva matica ne može da odleti daleko od košnice i obično padne odmah ispred nje. Ako je pčele ne nađu, roj se vrati u košnicu te se kasnije izroji s mladom maticom. U tom međuvremenu može i pčelar doći i spriječiti gubitak roja.

Cvatnja voća najpodesnije je vrijeme da se maticama prirežu krila. U to doba pčele se još nisu toliko namnožile da bi traženje matice bilo otežano, a osim toga pčele su osobito zauzete radom te matici obraćaju manje pažnje.

Matica se sa dva prsta desne ruke uhvati za prsni dio. Zatim se prihvati u lijevu ruku tako da kažiprst dođe ispod prsa, a palac iznad njezine glave i leđa. Tada se desnom slobodnom rukom malim oštrim škaricama odreže polovina krila i matica spusti među okvire. Neki pčelari običavaju da prikrate samo jedno krilo, i to nešto više od polovine. Time ujedno označuju i njezinu dob. Lijevo prikraćeno krilo znači da se izlegla u neparnoj godini, a manjak desnog đa je iz parne godine.

Čuvanje saća od moljaca

Nastankom toplijih proljetnih dana nastane i množenje voštanog moljca u rezervnom saću. Zato pčelar mora takvo saće, koje je u nastavcima ili u posebnim ormarima, zasumporiti. Budući da je sumporni plin teži od zraka, treba sumporiti iznad okvira. Sumporenje treba ponoviti nakon 10 dana. Kad se unište i posljednje ličinke nastale iz zaleženih jaja, može se ispod okvira staviti na papir žlica glabola miris kojeg odbija moljce. Budući da globol hlapi, mora se stavljanje ponoviti.

Zajednica za sve

Na pčelinjaku od nekoliko desetaka košnica praktično je imati jednu zajednicu za sve potrebe. Iz te se ikošnice po potrebi uzima okvir s otvorenim ili zatvorenim leglom, okvir s peludom, medom, izgrađeni ili neizgrađeni okvir. Isto se tako u tu košnicu odlažu suvišni slični okviri. U nastavku košnice može se ostaviti i rezervna matica sa nešto pčela.

Treba samo ispod njega staviti jedan poklopac i na njegov otvor, koji služi za bježalicu, komadić matične rešetke. Pod krovom te košnice ostavlja se po koji rezervni poklopac, matična rešetka ili prazan nastavak. Ako takvu zajednicu imamo u položenoj košnici, u zbježište se ostavlja dimilica, kapa, materiial za dimljenje, kavezi itd.

Proširenje

Valja razlikovati proširenje legla od proširenja košnice. U normalnim prilikama, pri pravilnom uzimljenju i prezimljenju, proljetni razvoj legla teče pravilno i bez intervencije pčelara. No, ponekad je pretpaša, kao što je to bio slučaj s mrtvom koprivom jedne godine u ožujku, tako izdašna da je njezin med blokirao maticu u leženju.

Proširenje se obavlja tako da se postrance, između legla i mednog, odnosno peludnog okvira, umetne po jedan okvir sa pravilno izgrađenom praznom satinom s jedne i s druge strane legla. Ako nema takvih okvira, na ta mjesta stavljaju se okviri s umjetnim satnim osnovama. Ako pčelar ima u rezervi okvir s pravilno izgrađenim mlađim šatinama, ne treba da forsira dobivanje izgrađenog saća prilikom ovog proširenja. Najpravilnije izgrađeno saće može dobiti u medištu za vrijeme glavne paše.

Ako umetnuti okviri nakon 8 10 dana budu zaleženi, obavi se ponovo proširenje na isti način. Daljnje proširenje pčelinjih zajednica u nastavljačama uzimljenih u dvostrukom plodištu, obavlja se međusobnom izmjenom gornjeg i donjeg dijela.

Da je pčelama pretijesno u košnici, najbolje se vidi po njihovu lepr- šanju na poletaljkama. Ako tome nije uzrok previše suženo leto, onda je to pouzdan znak da treba košnicu proširiti.

Forsiranje razvoja

Svi postupci u ovom cilju mogu se podijeliti na:

• one kojima se ne primjenjuje prihranjivanje i
• one kojima se vrše razni oblici prihranjivanja.

Jedni i drugi imaju glavni cilj da se bržim tempom postigne maksimalni razvoj pčelinje zajednice da ona može potpuno iskoristiti prvu glavnu pašu. Valja naglasiti da na onom pčelinjaku gdje su sve zajednice opskrbljene obilnim zalihama dobrog meda i koje imaju dovoljne zalihe peluda, nije potrebno vršiti nikakvo prihranjivanje. Iskustvo je, naime, pokazalo da se obilno opskrbljene zajednice do prve proljetne glavne paše mogu razviti same do maksimuma.

Iskorišćenje unutarnjih zaliha

Kako je danas u praksi već vrlo raširen najbolji način uzimljenja zajednica u nastavljačama s nastavkom punim hrane, to se ovakav način forsiranja leženja, kako ga preporučuje Amerikanac G. H. Cale, može primijeniti u svim vrstama nastavljača koje nemaju pribijenu podnjaču.

U proljeću, u donjem dijelu obično se nalazi u okvirima ponešto meda i praška, dok je najveći dio hrane u gornjem dijelu. Kad nastane toplije vrijeme, obavi se međusobna izmjena gornjeg i donjeg dijela plodišta. Nastane situacija kako se to vidi na skici.

Pčele će početi prenositi med iz donjeg dijela u gornji, gdje će se popeti i matica i u povećanom prostoru nastaviti da leže. Leto se mora malo suziti. Ako imamo lisnjače ili nastavljače s pribijenom podnjačom, taj postupak, s obzirom na gubitak vremena potrebnog za prenošenje pojedinih okvira, teško da dolazi u obzir.

Ako su košnice položene, u takvu svrhu može se u medište postaviti 1-2 okvira s medom. Pčele će ispod pregradne daske prenositi med u ograđeni dio plodišta, što će također stimulirati leženje.

Neki pčelari običavaju svakih 4-5 dana u košnici otvarati poklopce na medu, i to na okvirima u plodištu, što također ima utjecaja na širenje legla. Leta se moraju malo suziti.

Prihranjivanje

S obzirom na kvalitetu hrane, njezinu količinu i hranilice, postupak je različit, no pravilo je jedno: prihranjivanjem se mora početi 6 tjedana prije početka glavne paše u svima krajevima gdje nema nikakve pretpaše ili je ona tako slaba da se njezin prinos u košnici i ne zapaža.

Za prihranjivanje mogu se upotrebljavati hranilice navedene iznad “Dopunjavanje zaliha hrane“. Prošla generacija naših naprednih pčelara prakticirala je prihranjivanje muljanim medom, jer je u njemu bilo obilje peluda. Danas se takav način ne može primjenjivati s obzirom na raširene pčelinje bolesti.

Iz priložene tablice vidi se da je prihranjivanje uz dodatak peluda bilo povoljnije. Najboljom zamjenicom peluda pokazalo se brašno od soje, iz koje je posebnim postupkom smanjen sadržaj masti. Budući da mi još nemamo uređaja za preradu soje, to se za sada ni pčelari ne mogu tom zamjenicom koristiti. No, po iskustvu nekih pčelara, pčele u nedostatku peluda vrlo rado uzimaju fino mljevene ljuščice od suncokreta.

Prema rezultatima pokusa B. Konstantinovića može se osobiti uspjeh postići dnevnim prihranjivanjem šećernim sirupom uz dodatak kvasca i vitamina iz B-kompleksa. Grupa pčelinjih zajednica, prihranjivana sa po 150 g na dan, dala je 100-120% veći prinos i izradila 100% više satnih osnova od kontrolne grupe.

Sirup je u početku pravljen od 2 dijela šećera i 1 dijela vode, a kasnije u omjeru 1 : 1 . Sirupu je dodano 5% pekarskog kvasca, zatim je kuhan 5 minuta na temperaturi vrenja, a kad se ohladio, dodavan mu je bevipleks, i to jedna dražeja na 1500 g sirupa. Bevipleks se prethodno smrvi i izmiješa sa malo kristalnog šećera, zatim otopi u malo vode, a potom izlije u sirup i dobro promiješa.

Značajno je da je Vinogradova za 2-3 mjeseca hranjenjem šećernom otopinom, uz dodatak 5% suhoga kvasca, dobila za 14 do 33% veće i teže pčele i s rilcem duljim za 9 do 13%.

Mnogi pčelari daju prednost medno-šećernim pogačama jer pogača traje nekoliko dana i ne izaziva grabež kao što se može desiti ako se prihranjuje tekućom hranom. Samo su pogače nešto skuplje zbog većih cijena meda i šećera u prahu.

Pogača se pravi u omjeru 1 : 2,6 tj. na 1 kg meda dolazi 2,6 kg šećera u prahu. Med se ugrije na 60-70 °C i pri toj temperaturi u nj se sipa šećer, uz neprestano miješanje. Potom se istrese na glatku dasku, posutu šećernim prahom, i nastavi miješanje dok se ne dobije gusta masa koja se ohlađena ne razilazi.

Ako se razilazi, mora se dodati još šećera. Zatim se razdijeli u pogače teške 60 dkg i svaka stavi na komad pergamentnog papira. Prije stavljanja u košnicu moraju se pčele dimom potjerati među okvire, a zatim se pogača zajedno s papirom iskrene iznad gnijezda na satonoše. Kad je pčele potroše, stavlja se druga.

U krajevima koji obiluju peludnom pašom mnogi pčelari daju prednost prihranjivanju običnim suhim kristalnim šećerom. Njime ispune hranilice i na jednom kraju ulije na šećer meda da pčele šećer odande počnu lakše trošiti. Tako se priviknu na šećer pa ga kasnije i same otapaju i odnose. Prednost mu je što uopće ne izaziva grabež.

Suzivanje prostora u proljeću

Mnogi pčelari, naročito amateri, prakticiraju rano u proljeće suzivanje prostora radi boljeg i lakšeg održavanja topline. Suzivanje prostora pogoduje jačem i bržem razvoju legla i jačanju zajednice. U nastavljačama se, ako su zimovale s medištem, u proljeću pčelinje gnijezdo s leglom, maticom i većinom radilica nalazi u gornjem nastavku (medištu) gdje je toplije i gdje se nalazi med.

Donji nastavak ili pravo plodište obično je prazno, s eventualno više ili manje peluda u saću. Takva košnica suzuje se tako da se donji nastavak ukloni i nastavi tek onda kad je zajednica zaposjela cijeli gornji nastavak koji se sada nalazi na podnici. Ako je zajednica slaba, može se i to plodište suziti pregradnom daskom na onoliko satina koliko ih pčele zaposjedaju i postepeno proširivati koliko je potrebno. Tako se suzuju i pološke. Zimski materijal za izolaciju ne uklanja se nego se, naprotiv, košnice još bolje utople, jer je najveća toplina baš sada potrebna.

Američki pčelari ne suzuju prostor u proljeću jer je to teško provesti u većem opsegu. Oni samo ostave obilno hrane još s jeseni i košnice dobro izoliraju od nepovoljnih atmosferskih utjecaja.

Ruski pčelar Blinov u već ograđeno plodište stavio je još i tanku pregradu kojom je ogradio samo leglo i maticu, dok je izvan te tanke pregrade ostavio ostale okvire sa hranom koje su pčele pokrivale. Saobraćaj je pčelama omogućen ispod pregrade. Tako se na okvirima s leglom i maticom bolje čuva toplina i matici je omogućeno da više zaleže.

Takvo pregrađivanje korisno je samo ako se primjenjuje što prije nakon prvog pročisnog izleta jer kasnije može biti upravo protivan učinak. Može se preporučiti za slabije zajednice i na manjim pčelinjacima u našim sjevernim krajevima.