Prirodno rojenje pčela

Pčelinja zajednica se ne roji svake godine, već svake druge ili treće. Postoji nekoliko uzroka koji su odgovorni za pojavu prirodnog nagona za rojenje pčela i to su: nasledna osnova pčela, nedovoljno prisustvo feromona matice, starost matice, nedostatak životnog prostora, loša ventilacija u košnici, nepovoljni klimatski uslovi.

Uzunov i sar. (2014) su na osnovu ispitivanja 16 genotipova pčela u Evropi utvrdili da na rojidbeni nagon veoma značajno utiče godina (sezona), lokacija i genotip pčela, a značajan uticaj ima i starost matice. Prirodno rojenje nije poželjna pojava, jer se gubi planirani prinos meda u paši, a novi rojevi se moraju negovati. Pored toga, dešava se da prirodni roj pobegne pre nego što se preduzmu aktivnosti u njegovom hvatanju.

Uzroci prirodnog nagona za rojenje

Nasledna osnova pčela

Ekspresija rojidbenog nagona može biti uslovljena genotipom. Ova osobina varira među podvrstama medonosne pčele ili unutar njih. Kranjskoj podvrsti pčela (Apis mellifera carnica) se pored izuzetno dobrih proizvodnih osobina pripisuje manje poželjna osobina sklonosti ka rojenju. Unutar povrste A. m. macedonica koja se nalazi u istoj evolutivnoj grupi sa kranjskom pčelom, postoji gradacija ekspresije rojidbenog nagona pri čemu je ona kod populacije pčela iz Bugarske najmanja, kod populacije pčela iz Grčke najveća, dok je tendencija rojenja kod populacija pčela iz Makedonije bila intermedijarna. Prosečan koeficijent naslednosti (h2) za rojidbeni nagon regionalnih populacija medonosne pčele iz Srbije iznosi 28,62% (Jevtić i sar., 2012). U cilju sprečavanja rojidbenog nagona treba gajiti i odabirati pčele koje ne pokazuju sklonost ka ovoj osobini.

Nedovoljno prisustvo feromona matice

Za normalno funkcionisanje pčelinje zajednice neophodno je prisustvo dovoljne koncentracije feromona matice koji je prisutan u atmosferi unutar košnice. Ovaj feromon se prenosi direktno na pčele radilice u njenom okruženju, ali i putem tzv. informacionih pčela radilica (eng. „messenger bees“) na ostale članove pčelinje zajednice. Ukoliko dođe do prevelikog broja pčela u košnici (jaka društva u periodu pred glavnu pčelinju pašu), smanjuje se frekvencija kontakata između matice i pčela zaduženih za prenošenje feromona ka drugim pčelama radilicama. Prosleđena efektivna doza feromona je mala i dolazi do početka odgajivanja nove matice što je prva faza ulaska pčelinjeg društva u rojidbeni nagon dok je druga faza sam čin rojenja (Fefferman i Starks, 2006).

Starost matice

Starije matice luče manje feromona, ali legu i manje jaja čime se smanjuje količina legla u košnici. U tom slučaju pčele mogu izgraditi matičnjake tihe zamene u koje matica polaže jaja. Tada ne mora neophodno doći do rojenja. Zato je neophodno u pčelinjem društvu držati mladu i vitalnu maticu, pri čemu maticu treba redovno menjati (svake druge ili treće godine).

Prisustvo trutova

Prisustvo trutova ili trutovskog zatvorenog legla pospešuje nagon za rojenjem. U košnici je neophodno postavljati pravilno izgrađeno saće i dodavati satne osnove sa radiličnim ćelijama. Nepravilno izgrađeno saće treba na vreme zameniti.

Nedostatak životnog prostora u gnezdu

U toku pašnog perioda pčele intenzivno hrane maticu koja značajno povećava nošenje jaja. Izvodi se veliki broj mladih pčela i one zamenjuju stare pčele u strukturi pčelinjeg društva. Ujedno se smanjuje broj praznih ćelija za leženje jaja, ali i smeštaj meda i polena. Nastaje nesrazmera između količine mladih pčela i otvorenog legla. Mlade pčele nemaju koga da hrane matičnim mlečom. Kategorija pčela starih od 12-18 dana biva takođe neuposlena, jer nema izgradnje novih ćelija saća i nema izlučivanja voska iz voštanih žlezda. Da bi se spečilo rojenje u ovakvim pčelinjim društvima iskorišćena je pozitivna veza koja postoji između razvića i funkcionisanja mlečnih i voskovnih žlezda.

Ukoliko se pčelinjem društvu, u kojem se primete znaci rojenja, dodaju satne osnove, mlade pčele će se angažovati na izgradnji saća, a njihove mlečne žlezde polako zakržljavaju (Stanimirović, 2000). Dodavanjem novih satnih osnova vrši se proširivanje gnezda i upošljavanje mladih pčela.

Loša ventilacija

Dobra ventilacija u košnici je neophodna za nesmetan razvoj pčelinjeg legla. Pčele su vrlo osetljive na nivo ugljen dioksida u atmosferi košnice. Loša ventilacija može biti signal pčelama da je košnica prenaseljena i uticati na početak rojenja. Za rešavanje loše ventilacije u košnici, naročito u letnjem periodu, umesto zbega za mračnu ventilaciju treba koristiti ram sa mrežom. Proširivanje otvora na letu i uklanjanje uloška iz mrežaste podnjače doprinosi većem protoku vazduha kroz nju u toku intenzivne aktivnosti pčelinjeg društva u toku sezone i smanjuje rizik od pojave rojidbenog nagona.

Nepovoljni klimatski uslovi

Dugotrajne kiše sprečavaju izlet pčela iz košnice, nema unosa nektara i polena u košnicu, povećava se broj neuposlenih pčela, narušava se struktura zajednice, a zbog prenaseljenosti košnice feromon matice teže dolazi do pčela. Posledica ovog stanja je pojava rojevnog nagona. Da bi se rojenje predupredilo, mora se na vreme proširiti prostor u košnici. Direktna osunčanost košnice utiče na povećanje temperature u pčelinjem gnezdu i pčele veoma teško regulišu mikroklimu. Zato treba izbegavati postavljanje košnica na terenu gde bi bile izložene intenzivnom osunčavanju. Košnice farbati svetlijim bojama.