Pripreme za rojenje
Pčele se roje u toplo godišnje doba u vrijeme bujnog procvata prirode. U našim se krajevima to zbiva redovito u proljeću, ali uz povoljne vremenske i pašne prilike mogu se pčelinje zajednice rojiti i kasnije. Za prvi čin u vezi s rojenjem može se smatrati razvoj trutovskog legla koje susrećemo već na koncu ožujka.
Kad pčele dođu u pravo rojidbeno stanje, počinju na krajevima saća izvlačiti matičnjake kojih može u jednoj pčelinjoj zajednici biti oko 10 do 20. Matica ne zaleže odmah sve matičnjake, već to čini postepeno kojih desetak dana.
Kraće vrijeme prije nego matica zanese matičnjake, ona nosi povećani broj jaja, pa se leže i povećani broj mladih pčela. Pčelinja zajednica brojčano naglo ojača, pa se može podijeliti u dva dijela.
U pčelinjoj zajednici koja se nalazi u rojidbenom stanju pčele se drukčije vladaju no obično. Sa sve jačim razvojem rojidbenog raspoloženja pčele pratilice dodaju sve manje i rjeđe hranu matici. Kad matica više ne dobiva mliječ, počinje sama uzimati med.
Zbog te slabije hrane matica nosi sve manje jaja, dok konačno s tim poslom sasvim ne prekine. Nosivost matice naglo opada otkad su matičnjaci zaneseni. Matica postaje vitkija i lakša, što joj omogućuje da lako poleti s rojem.
Uzimanjem meda povećava se postotak šećera u krvi matice, a to je potrebno za dobar rad mišića za letenje. Nagao pad nosivosti matice pred izlaskom roja dovodi naglo do velikog broja besposlenih pčela, jer nestaje nepoklopljenog legla koje su dosad hranile. Tim pčelama bujaju jajnici, i one se počinju i drukčije vladati.
Skupljaju se u skupinama i vise na slobodnim mjestima u košnici, a i pred letom. Mirnije su i slabije se hrane. Već oko tri tjedna prije izlaska roja pčele slabije grade saće, a prestaju sasvim s tim poslom kad se počinju razvijati nove matice u matičnjacima.