Porijeklo pčele
Fosili. Živa bića na zemlji traju, razvijaju se i propadaju već milijune i milijune godina. Od tih silnih milijuna godina samo je mali dio osvijetljen historijom, pisanim spomenicima. Sva ostala prošlost, dok još nije bilo ljudi na svijetu, i kad su već postojali, ali nisu bili na tom stupnju razvitka da se služe pismom, ostala nam je u mraku. Onaj dio prošlosti za koji imamo pisane dokumente zove se historijsko doba, a sva prošlost prije toga zove se prethistorijsko.
Ali ni to prethistorijsko doba nije baš u mraku. I iza njega su ostali tragovi i spomenici. U dubini zemlje došli su ljudi kopanjem do golemih naslaga pougljenog drveta, ostataka nekadašnjih šuma. To je sad kameni ugljen. Nekakve strašne erupcije i potresi pokrenuli su zemljinu koru, ona se uzburkala i sahranila u svoje krilo čitave prašume. Sa šumama, drvećem i biljem zatrpane su i brojne životinje onog doba.
Mnoge su životinje ostale zatrpane u stijenama koje su nastale taloženjem. Te uginule i zatrpane životinje s vremenom su se ispunile mineralom, pa je oblik životinje, kad su joj istrunuli organski dijelovi, ostao ipak sacuvan i jednak originalu. Ti ostaci iza nekadašnjih životinja zovu se okamine ili fosili. Fosili su rasijani i sahranjeni u zemljinim naslagama, i oni su slova životne historije svijeta. Nauka koja se bavi proučavanjem tih starih životnih oblika zove se paleontologija.
Fosili, što ih ljudi nalaze kopanjem u zemlji, potječu iz raznih vremena. Što su slojevi zemljine kore stariji, starije su i okamine koje se sve većma udaljuju u sličnosti od sadašnjih životinja. Dosta fosila našlo se i od takvih životinja kakve sad više ne žive, i ti fosili jedini su ostatak i znak njihovih životnih oblika.
Historiju zemljine kore i života na njoj ljudi su podijelili u velike odsjeke koje su nazvali doba. Imamo četiri doba: azoik (pradoba), paleozoik (staro doba), mezozoik (srednje doba) i kenozoik (novo doba). Za svako doba značajni su stanoviti fosili po kojima se ta podjela i izvršila. Jedno doba ne obuhvaća neki određeni vremenski period, jer se tu tek naslućuje o milijunima i milijunima godina.
U najstarijem doba, azoiku, nije nađeno fosila. Zato se i zove azoik (bez života). Vrijeme iza azoika dijeli se na tri doba, staro, srednje i novo. Svako doba raspada se u nekoliko odsjeka koje se zovu formacije, a formacije se dijele na katove i odjele.
Prve insekte nalazimo već u starom doba, u formaciji karbon gornji. Prve leptire u formaciji Jura Doger, a odmah za njima prve opnokrilce. Cini se da su se u formaciji kreda donja odvojile Apidae od osa kopačica, a u kredi gornjoj da su se počele razvijati zajednice u opnokrilaca. U novom dotoa nalazimo prve Apidae (formacija tercijar).
Od mnogobrojnih fosila kukaca ima ih samo nekoliko koji bi se mogli smatrati okaminama nekadašnjih predaka ili njihovih rođaka naše pčele medarice. I od onih koji su opisani i označeni za pčelinje vrste mnogi su se poslije pokazali da to nisu. Većina tih okamina potječe iz kenozoika (novog doba) iz tercijarnih formacija u Srednjoj Evropi i u Sjevernoj Americi. Ima ih iz Francuske, Češke, Njemačke, Austrije pa i iz Hrvatske, iz Radoboja.
Od 8500 vrsti okamenjenih kukaca, koji su dosad nađeni, samo bi ih se 59 moglo ubrojiti u pčelinje vrste, i to s rezervom.
Domovina pčela. Na pitanje gdje je domovina predaka naše pčele medarice ne može se odgovoriti ništa sigurno. Jedni drže da je to južna Azija (Indija). »Budući da se sve četiri vrste nalaze u južnoj Aziji, a Apis indica, A. florea i A. dorsata ne nalaze nigdje više, vjerojatno je da je porijeklo roda Apis u tom kraju« (Lowell).
Drugi tvrde (v. Buttel-Reepen) da je pčela medarica došla istom u najnovije vrijeme u Indiju, unijeli su je Englezi, a da joj je pradomovina Srednja Evropa. Nekad je u Srednjoj Evropi vladala tropska klima. Tu su se izgradili razni rodovi pčele jer su se samo tu našli najstariji njezini oblici i jer su tu bili najpogodniji uvjeti prilagođivanja i razvoja za njih.
Najnoviji autori tvrde da je centar stvaranja pčelinjih rasa kraj oko istočnog Sredozemnog mora. Sadašnje evropske pčelinje rase nastale su u području Sredozemnog mora u ledenom doba. Istom kad su se klimatske prilike popravile, mogle su se pčele nastaniti i u Srednju i sjevernu Evropu.