Nozemoza je nametnička bolest odraslih pčela uzrokovana jednostaničnom praživotinjicom. imenom Nosema apis. Glavno je sjedište bolesti u stanicama srednjeg crijeva pčele. Bolest je u mnogim zemljama, pa i u našoj, veoma rasprostranjena.
Uzročnik Nozemoze pčela
Uzročnik ulazi u tijelo pčele zajedno s hranom u obliku male truske (duge oko 0,006 milimetara). U srednjem crijevu truska pukne, a klica ulazi u crijevnu stanicu u kojoj se dalje razmnaža. Kad se cijela stanica ispuni uzročnicima i kad za njih ponestane hrane, oni se ponovo pretvaraju u truske.
Taj razvoj traje u prosjeku 2 do 3 dana. Napadnuta stanica propada, a truske ulaze u crijevnu šupljinu i odatle u nove crijevne stanice. Osam do deset dana iza zaraženja već su napadnute gotovo sve stanice srednjega crijeva, a u njegovoj šupljini nakupi se velik broj truski (100 – 200 milijuna) koje se izlučuju zajedno s izmetinama.
Truske ovog uzročnika dosta su otporne. U isušenom stanju ugibaju na 0°C iza 4,5 mjeseci, na 18 do 20 °C iza 4 mjeseca, na 30 °C iza 2 mjeseca, a na 37 °C iza 21 dan. Truske u vodi ugibaju na 60 °C iza 10 minuta, a na 65 °C već iza 1 minute.
Razvoj i znakovi bolesti. Budući da se ovaj nametnik brzo razmnaža i napada velik broj stanica srednjeg crijeva, to u velikoj mjeri trpi probava pčele. Bolesne pčele ne mogu potpuno probaviti pelud i med, pa troše više hrane no obično.
Zbog slabe probave dolazi do poremetnja i u nekim drugim organima. Bolesnim pčelama slabije su razvijene mliječne žlijezde, a u bolesne matice slabije su razvijeni jajnici. Svaka napadnuta pčela živi kraće od zdrave pčele, a napadnuta matica živi samo nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci.
Znakovi bolesti javljaju se na starijim pčelama sabiračicama. Zadak bolesnih pčela može biti nešto povećan, a može se javiti i proljev. Pčele mogu ugibati u košnici, pred košnicom (na izlasku iz košnice ili na povratku u nju), a i vani u prirodi. Srednje crijevo bolesne pčele prošireno je, poprima sivkastobjelkastu boju, i puno je tekućih izmetina.
Najveći gubici od nozemoze javljaju se na koncu zime i u ranom proljeću. Često ugiba veliki broj pčela, zajednica naglo slabi, pa može i sasvim propasti. U toku kasnog proljeća i ljeta bolest obično ostaje prikrivena. No bolest se i u ovo godišnje doba štetno odrazuje na pčelinju zajednicu kao cjelinu.
Život je zaraženih pčela kraći, one slabije njeguju i hrane leglo, pa i slabije sudjeluju u skupljanju hrane. Zaražene matice slabije nose jaja. Stoga se nozemozna zajednica slabije razvija, pa daje i manji prinos meda.
Širenje bolesti
Širenje bolesti. Zaražene pčele izlučuju s izmetinama velik broj uzročnika. Pčele rado ližu izmetine bolesnih pčela jer u njima ima neprobavljene slatke hrane. Bolest se širi brzo, naročito onda kad pčele balegaju u košnici, a to se događa na koncu zime pod nepovoljnim uvjetima zimovanja (med medljikovac, nemir, duga jaka zima). Stoga se bolest u žestokom obliku javlja najčešće u ranom proljeću. Bolest se u košnici u većoj mjeri širi i kad je matica bolesna jer ona stalno balega u košnici.
Iz jedne košnice u drugu mogu bolest prenositi same pčele (zalijetanje, grabež, trutovi). Bolest se može raznositi i rojevima, a i nabavom zaražene matice. Veoma je opasno saće koje je uprljano izmetinama bolesnih pčela. Bolest može na pčelinjaku prenositi sam pčelar premještajući saće iz jedne košnice u drugu. Važan su izvor bolesti i napajališta za pčele (posudice s vodom, lokvice).
Utvrđivanje bolesti
Utvrđivanje bolesti. Veći zimski gubici, baleganje u košnici, i naglo slabljenje pčelinje zajednice u ranom proljeću (uz ostale povoljne životne uvjete) odaje sumnju da postoji ta bolest. No znaci na pčelama nisu tako karakteristični da bi se po njima samima mogla bolest sigurno utvrditi. To se postiže utvrđivanjem uzročnika u pčeli. Takve pretrage vrše se u dijagnostičkim laboratorijima.
Za utvrđivanje bolesti valja u laboratorij poslati oko 30 pčela, iz svake košnice posebno, najbolje u kutijici za šibice. Valja odabrati uginule pčele ili one koje pokazuju znakove bolesti. Ukoliko želimo utvrditi da li je koja naoko zdrava zajednica zaražena nozemozom, valja poslati na pretragu oko 30 pčela sabiračica.
Te pčele možemo uloviti na letu na povratku s paše, zatvorivši načas leto komadom papira ili malom drvenom pločicom. Sabiračice koje se vraćaju s paše skupljat će se na poletaljci. Tad ih poklopimo kutijom za šibice koju brzo zatvorimo. Pčele ne moraju u laboratorij stići žive. Kad su zimski gubici veći, valja poslati uginule pčele s podnjače.
Preporučuje se da svaki pčelar pošalje na koncu zime uzorak uginulih pčela od zimskih gubitaka svake košnice, bez obzira ugibaju li mu pčele ili ne. Tako će bolje upoznati zdravstveno stanje svojih pčela i moći će poduzeti potrebne mjere.
Liječenje
Liječenje. Danas već postoje lijekovi kojima možemo u tijelu pčele prekinuti razmnažanje uzročnika. Najbolji uspjesi postignuti su antibiotikom fumagilin i živinim preparatom nozemak. Oba preparata moramo uvoziti. Svakom uzorku priložena je uputa za davanje lijeka.
Ukaže li se potreba, valja potražiti savjet stručnjaka ili dijagnostičkog laboratorija. Posebno valja istaći da se jako zaražene i slabe pčelinje zajednice teško mogu izliječiti. Stoga lijek valja davati pravovremeno, dok je zajednica još jaka. Prema dosadašnjim iskustvima dao je fumagilin u praksi nešto bolje rezultate od nozemaka, iako oba preparata sprečavaju razvoj uzročnika u crijevu pčele.
Vjerojatno ovdje dolazi do izražaja i pozitivno djelovanje antibiotika na pčelinju zajednicu kao cjelinu. Posebno valja naglasiti da se bolesna pčelinja zajednica ne može trajno izliječiti navedenim lijekovima. U košnici, naime, zaostaje saće uprljano izmetinama koje su izvor bolesti. Zelimo li, dakle, da liječena zajednica trajno ozdravi, moramo staro saće zamijeniti novim.
Ozdravljenje pčelinje zajednice pomoću izmjene saća. Pčelinja zajednica može ozdraviti, tj. riješiti se bolesnih pčela, i bez upotrebe lijeka. Kao što je poznato, bolest se u košnici širi zaraženim izmetinama na saću i zaraženim medom. Uklonimo li takvo saće iz košnice i stavimo li pčele na novo saće, mlade se pčele neće moći zaraziti.
Stare zaražene pčele uginut će, i zajednica će se riješiti bolesti. Korisno je zamijeniti maticu. To se sve dakako može provesti u zajednici koja je još brojčano jaka. Najjednostavnije se ta izmjena može provesti tako da pčelar iz košnice postepeno vadi saće bez legla, a na njegovo mjesto stavlja novo. Postoje i načini da se saće u toku ljeta zamijeni najednom, a da se leglo sačuva.
U tu svrhu valja maticu staviti u dio košnice na prazno novo ili raskuženo saće i taj dio odijeliti matičnom rešetkom od onog dijela košnice u kojem smo ostavili staro saće s leglom. Kad se iza 3 tjedna sve leglo izleže, možemo iz košnice izvaditi staro prazno zaraženo saće. Način toga rada moramo prilagoditi sistemu košnice.
Suzbijanje nozemoze i zimovanje pčela
Suzbijanje nozemoze. Osnovna je mjera za suzbijanje nozemoze pravilno zimovanje pčela. U prvom redu valja nastojati da u zimu uđe što manji broj bolesnih pčela. Preporučuje se da u ranu jesen, prije nego ćemo zajednicu prihraniti za zimu, dademo jedan od lijekova protiv nozemoze
Nadalje valja nastojati da se pčele neposredno prije zimovanja ne istroše i da njihov život u zimi bude što duži. To se postiže tako da zajednicu u slučaju potrebe prihranimo za zimu već u ranu jesen, dok matica još nosi. Veoma je korisna i peludna paša u ranu jesen jer ona pobuđuje maticu na nošenje jaja, a radilicama stvara u organizmu rezervu za zimu (masno tijelo).
Najvažnije je spriječiti da pčele u zimi ne balegaju u košnici. Dobra hrana i mir glavni je uvjet dobrog zimovanja. Pčele ne smiju zimovati na medu medljikovcu jer je on teško probavljiv i otrovan i sili pčele na baleganje. Iskustva su pokazala da pčele najbolje zimuju na medu stvorenom od šećerne otopine.
Raskužba saća i košnice
Saće iz zaražene košnice ne smije se odmah dalje upotrebljavati u pčelarskoj proizvodnji. Staro i nepravilno saće najbolje je pretopiti u vosak. Tim je postupkom i vosak raskužen. Saće se može raskužiti, a da se ne ošteti njegov oblik. To se može postići parama nekih kemijskih sredstava, stavivši saće u sanduk koji se može dobro zatvoriti.
Raskužno sredstvo nalijemo na plitak tanjurić i stavimo iznad saća da ondje hlapi. Praktički za to dolaze u obzir pare 80%-tne octene kiseline ili pare 40%-tnog formalina. Na jedan dm3 prostora u kojem vršimo raskužbu stavimo 2 cm3 navedenog sredstva.
Truske uzročnika bit će ubijene iza 5 dana. Svakako je dobro da se taj postupak vrši na višoj temperaturi da tekućina dobro hlapi. Drvene košnice i pribor možemo raskužiti plamenom benzinske svjetiljke ili kuhanjem u vreloj vodi nekoliko minuta.
Preventiva kod nozemoze pčela
Prevenirenje nozematoze izazvane bilo kojim od dva uzročnika postiže se :
- Držajem jakih pčelinjih zajednica sa povoljnom strukturom svih kasta kućnih pčela, što je tim pre značajno, jer podrazumeva i prisustvo sanitarnih pčela koje su sa izraženim higijenskim ponašanjem i sposobne su da prepoznaju i otklone uzročnike bolesti.
- Uzgojem društava sa mladom i zdravom maticom proverenih performansi.
- Opskrbom pčelinje zajednice sa dovoljnom količinom kvalitetne i zdrave hrane, t.j perge i meda (perge dva rama po LR nastavku i ne manje od 20 kg meda po zazimljenoj zajednici).
- Izbegavanjem preterane upotrebe šećera.
- Obezbeđivanjem dobrih higijensko sanitarnih uslova na pčelinjaku.
- Obezbeđivanjem dovoljne količine čiste i protočne vode za napajanje pčela tokom cele godine (najbolje izvorska voda ili protočno higijensko pojilo).
- Oduzimanjem medljike iz košnice pre zazimljavanja pčela i njenom zamenom sa kvalitetnim medom.
- U jesenjoj prihrani primenom biljnih preparata (KAS-81, Ceranon).