Mount Everest
Najviša planina na svijetu uzdigla se iz mora u oblake i pretvorila se u izazov za pustolove. Ostaci okamenjenih riba pronađeni su visoko na smrznutim obroncima Everesta. To je dokaz da je nekad davno, prije više milijuna godina, najviša planina na svijetu ležala na dnu mora. Kako je Everest proputovao preko pola svijeta i zatim se uzdigao i prodro kroz dvije trećine Zemljine atmosfere samo je jedan od fascinantnih priča o ovoj veličanstvenoj planini.
Prije otprilike 200 milijuna godina indijski se potkontinent odlomio od golemog južnog superkontinenta koji se nazivao Gondvana. Kretao se prema sjeveroistoku preko mora, i sudario se s azijskim kopnom. Kao što se i dva automobila naberu prilikom direktnog sudara, tako su se i goleme kopnene mase savinule, naborale i uzdigle, postavši najviše planine na svijetu, a jedana od njih je Mount Everest, visok 8848 metara.
Tibetanski naziv za ovu planinu prevodi se na više naćina kao, “Božica planinskih snjegova”, “Božica majka svijeta” i “Planina tako visoka da je ni jedna ptica ne može preletjeti”.
Visina Everesta je prvi put izmjerena 1852. godine, a sve do 1865. nazivao se Vrh XV, no tada je dobio ime Mount Everest, prema britanskom glavnom geodetu u Indiji Sir Georgeu Everestu. Bio je to neumoran i vrlo pedantan vojni inženjerac koji je odigrao presudnu ulogu u prvom tačnom ucrtavanju Indije i Himalaja u kartu. A to nije bilo lako ostvariti. I Nepal i Tibet nisu bili skloni posjetima stranaca, pa su se sva posmatranja morala obavljati iz Indije, čak i sa udaljenosti od 160 km.
Zbog toga je došlo do velikih netačnosti. Zao je Sir George Everest u velikoj tajnosti zaposlio himalajske trgovce (poslije poznate pod nazivom punditi, što znači “učeni stručnjaci”) kako bi otišli u to područje i tajno i mukotrpno prikupljali informacije koje bi omogućile izradu preciznih karti. Nakon 1920.
Tibetanci su dopustili brojnim britanskim ekspedicijama da posjete Mount Everest. U najpoznatijoj ekspediciji bio je 1924. godine George Ligh Mallory, školski učitelj i iskusni planinar koji je, kad su ga pitali zašto je toliko ustrajan u svojoj namjeri da se popne na planinu, lakonski odgovorio: “Zato što postoji”.
Mallory i Andrew Irvine, 22-godišnji planinar, koji je prvi put bio članom ekspedicije na Himalaja, poslednji su put viđeni 244 metra ispod vrha, 8. juna, prije nego što su ih sakrili vrtložni oblaci i magla. Ništa se više o njima ne zna. Devet godina poslije nađena je sjekirica za led koja je pripadala jednom od njih, i to daleko ispod mjesta na kojem su posljednji put viđeni. Jesu li stigli do vrha i poginuli na povratku, ili su stradali prije nego što su stigli do vrha, nikad nećemo saznati.
Za uspjeh bilo koje ekspedicije ključni su šerpe – vodiči i nosači. Šerpa je tibetanska riječ koja znači “čovjek s istoka”, i ne označava čovjeka koji nosi teret na Himalaju, nego kršne ljude koji žive na visoravnima južno od Everesta.
Njihova dobrohotna snošljivost prema ekscentričnim strancima i obožavanje planina čine ih odanima i spremnima na žrtvovanje. Početkom 50-tih godina prošloga stoljeća nepalska vlada počela je prihvaćati strane planinare i to je omogućilo posve drukčiji pristup planini. Godine 1953. britanski planinar pukovnik John Hunt poveo je ekspediciju u kojoj je bio i visoki 33-godišnji pčelar s Novoga Zelanada Edmund Hillary.
Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja drugih članova ekipe, Hillary i šerpa Tenzing Norgaykrenuli su iz osme baze u 6:30 h 29. maja.
Pet sati poslije stigli su do vrha.
Everest je osvojen!