Medonosno bilje primorja i krša

Badem [Prunus communis (L.) Fritsch.]

Badem potječe iz Azije odakle je raširen po svim predjelima Sredozemlja. U našim ga krajevima ima duž jadramske obale i u toplijem području krša u unutrašnjosti. To su visoka i jaka stabla, tvrdog drveta, s izduženo zašiljenim listovima. Cvjetovi su bijeli ili ružičasti, na vrlo kratkim peteljkama.

Cvjeta u februaru ili martu, prije listanja. Dobro medi i daje dosta peluda. Zbog rane cvatnje, dok je vrijeme još nestalno, paša na bademu bude samo djelomično iskorištena.

Tilovina (Cytisus ramentaceus Sieber.)

Naša je endemska biljka. U narodu je češće zovu »zanovet«. Raste samo u ex. Jugoslaviji, na kršu u Crnoj Gori, Hercegovini i djelomično u Dalmaciji. Tilovina je do 4 m visok grm s uspravno prileglim granama. Ima izgled jorgovana. Listovi su trodijelni, jajoliki.

Cvat je na vrhu grana klasasta izgleda sa žutim cvjetovima. Ima jak omamljujući miris koji se osjeti i u mlijeku koza. Počne cvjetati na koncu marta ili početku aprila i traje do 30 dana. Vrlo je medonosna. Uz povoljno vrijeme može dati do 4 kg na dan. Peluda ima malo. Listovi, cvjetovi i plodovi tilovine omamljuju, otrovni su i nagone na povraćanje. Pelud također.

Med je od tilovine tamnocrvenkast, mutna izgleda i neugodnog okusa. Vrlo sporo se kristalizira.

Drača (Paliurus spina-christi Mill.)

Bodljikavi je grm do 3 m visok. Kod nas raste na kamenjarama u Dalmaciji, Hercegovini i Crnoj Gori. Ima okruglaste glatke listiće. Sitni cvjetići su zlatnožuti, skupljeni u grozdiće pazušcima listova. Cvjeta u junu odmah iza kadulje. Kako su cvjetići plitki, izloženi su svakoj vremenskoj promjeni.

Medenju pogoduje vlažno toplo vrijeme bez vjetra. Naročito škodi suh vjetar i hladno vrijeme. Drača je vrlo medovita. Dnevni prinosi kreću se do 3 kg. U dobrim godinama daje po jedno dobro vrcanje. Najbolje su paše na drači u Dalmaciji u okolici Kistanja i u Hercegovini kod Stoca i Nevesinja.

Med je od drače žut ili zatvorenožut. Bez mirisa je, slatkog, malo oporog okusa. Brzo se kristalizira u krupne kristale. S vremenom postaje vrlo tvrd. Ide među lošije vrste. Kako se drača nadovezuje na cvatnju kadulje, med može biti djelomično pomiješan.

Dubačac (Teucrium chamaedrys L.)

Raste općenito u području Sredozemlja, ali i u unutrašnjosti, najčešće na vapnenačkim brdskim livadama i kamenjarama, na primjer u Lici, Bosni, Crnoj Gori ili gotovo svagdje gdje i majčina dušica. To je polugrmić do 30 cm visok, s gustim gotovo poleglim grančicama. Listovi su mu usko ovalni s narovašenim rubovima. Cvjetovi su složeni u grozdastim pršljenima, gotovo u grozd zbijeni i pretežno s jedne strane poredani. Bijele su do crvene boje.

Dubačac cvjeta u julu ili avgustu. U vlažnim ljetima vrlo je medonosan. Pčele ga dobro posjećuju.

Iva trava (Teucrium montanum L.)

Na sunčanim, zaštićenim, toplim obroncima vapnenačkoga gorja, naročito u Dalmatinskoj zagori, rasprostranjena je Iva trava (Teucrium montanum L.). To je prilegli grm s linearno lancetastim listovima. Cvjetovi su blijedo-žućkasti, zbijeni u pršljenastim glavicama. Cvjeta u junu i julu. U vlažnim godinama dobro medi.

Bijela trava (Marrubium vulgare L.)

Bijela trava, marulja, macina trava, tetrljen, raste na kamenjarama u kršu. Trajna je polugrmolika biljka koja svake godine iz kvrgavoga korijena potjera 4 – 5 stabljika. Razgrana se i naraste do 80 cm visoko. Listovi su široko jajasti, grubo nazubljeni, bijelo sitno dlakavi.

Cvjetovi su bijeli, smješteni u pršljenima na gornjem dijelu stabljike. Cvjeta od juna do septembra. Vrlo je medonosna. Raste na kamenjarama krša u Dalmaciji, Lici i Istri. U okolici Otočca u povoljnim godinama dobije se čista sorta meda od bijele trave.

Med je bijel, potpuno proziran, slabog, ugodnog mirisa i vrlo finog okusa. Može se staviti u red najfinijih vrsta meda.

Biluč (Marrubium incanum Desr.L.)

U Dalmaciji je zovu biluč, bilušina, ruta, a u Hercegovini ovčje smilje. Iz trajnoga korijena naraste do 30 cm visine. Leži malo polegnuta. Listići su uski, dlakavi, gotovo potpuno bijeli. Cvat je glavičasta, s bijelim do malo žućkastim cvjetićima. U kišnim godinama u Dalmatinskoj zagori biluč naraste gusta. Vrlo rijetko medi, ali kad zamedi, može dati jedno a nekad i dva vrcanja.

Planika (Arbutus unedo L.)

To je zimzeleno drvo koje naraste do 5 – 6 m visoko. Planika je rasprostranjena u zemljama Sredozemlja. Kod nas raste na dalmatinskim otocima u makiji. Listovi su u planike produženo jajasti, na rubovima pilasto nazubljeni i kožnati. Zvonoliki su cvjetovi bijeli, zbijeni u obješenim cvatima.

Planika cvjeta u oktobru, novembru i decembru. Plodovi su jestive crvene maginje (jagode). Na Pelješcu zna planika dati kasno u jesen mjestimično dobre prinose, ali zbog hladnog vremena nektar može ostati neprerađen, pa se kvari u saću. Planika daje najkasniju pčelinju pašu u našoj zemlji. Med je žut, gorkog okusa.