Metvica (Mentha L.)
Rodu metvica (Mentha L.) pripada više samostalnih vrsta, varijeteta i križanaca. Iako se metvice po obliku, građi listova i cvijeta znatno razlikuju jedna od druge, ipak im je svima zajednički približno isti vrlo intenzivan miris. Za pčelarstvo najveću važnost ima barska metvica, konjski bosiljak (M.pulegium L.).
aste na poplavnim i drugim vlažnim terenima pored rijeka i bara. Iz višegodišnjega korijena svake godine izraste po više zeljastih stabljika do 50 cm visokih. Listovi su naporedo smješteni, usko jajasti, na rubovima malo nazubljeni. U gornjoj polovici stabljike u pazušcima listova smješteni su plavi ili ljubičasti cvjetići u obliku kuglastih pršljenastih cvatova.
Metvica cvjetaod jula do oktobra. U sušnim godinama procvate već na početku jula i ocvati za 20 – 30 dana.
Najveće površine metvice nalaze se u Hrvatskoj na Lonjskom polju, Mokrom polju kod Novske, na Kamarama i Mramorskom polju ispod Raića i Okučana, nadalje kod Obedske bare u Srijemu i u ritovima pored Tise i Dunava.
Paprena metvica (M. piperita L.) kulturna je biljka. Uzgaja se radi eteričnog ulja koje služi u kozmetici. Ona je nastala križanjem nekoliko divljih metvica. Naraste do 80 cm visoko. Još su značajnije vodena metvica (M. aquatica L.) i M. spicata L. Zadnja je česta u Dalmaciji.
Metvica, kao i sve druge barske biljke, za medenje zahtijeva veliku toplinu. Izjutra počne mediti poslije 9 sati. Najbolje medi kad su noći tople, jutra rosna, a danja temperatura od 26 do 33°C. Da metvica dobro medi, površina zemlje mora biti suha. Lagane kišice produljuju vegetaciju.
Ako previše zasuši, tako da jutra budu bez rose, metvica zri i brzo prolazi. Prevelike pripeke skraćuju cvatnju i medenje. Ako metvica počne cvjetati u prvoj polovini jula, može dati bolju pašu nego kad cvjeta u avgustu, kad noći postanu dulje a dani kraći.
Najveći prinosi na metvici kreću se do 3 kg, a samo rijetko kad 4 – 5 kg. Ako metvica procvjeta u avgustu, od nje ne možemo očekivati rekordnu pašu. Rijetko se događaju paše koje daju dva vrcanja. Smatra se dobra paša kad pčele na metvici sakupe jedno vrcanje i zimnicu.
U svakom slučaju metvica daje dobru razvojnu pašu, pa pčele jake uđu u zimu. Na metvici su pčele ljute i razdražljive, i ubodima otežavaju rad oko košnica. Sklone su rojenju i izmjeni matica.
Med je od metvice tamnocrvenkast. Ide u red tamnijih vrsta. Vrlo jakog je mirisa i oštrog slatko-kiselkastog okusa. Poslije vrcanja brzo se kristalizira. Duljim stajanjem. postaje vrlo tvrd. Kristalizacijom mijenja boju u tamnožutu. U saću ostaje dugo tekuć. U blažim zimama pčele na njemu dobro prezime, ali za vrlo oštre zime nije pogodan.
Pčelinja metvica (Melissa officinalis L.)
Ima vrlo ugodan miris, poput limuna. Domovina joj je istočno Sredozemlje, Sirija, Perzija i Turkestan. Kod nas raste u slobodnoj prirodi pored šuma, obala i naselja. Medicinalna je biljka. Nekad se uzgajala i za proizvodnju likera.
Razmnaža se sjemenom ili iz višegodišnjeg podanka. Naraste do 70 cm. Cvjetovi su joj građene kao i u mrtve koprive. Cvjetići su bijeli, do malo žućkasti. Cvjeta u julu i avgustu. Medonosna je biljka. Pčelari je upotrebljavaju i za natiranje košnica da iz njih ne bježe rojevi.