Bijeli bosiljak (Stachys annua L.)
Bosiljak ili staračac jednogodišnja je biljka iz porodice usnatica. Razmnaža se sjemenom. Žbunastog je izgleda. Naraste do 30 cm visok. Cvat je prividno pršljenasta, s bijelim cvjetovima. U kišnim godinama nikne po žitu u strni, izraste i počne cvasti prije žetve. Medenju škode hladne kiše i magla. Pogoduje mu toplo vrijeme sa dosta vlage.
U starija vremena, dok nisu postojale agrikulturne mjere i dok se nisu strnjišta odmah zaoravala, bijeli bosiljak predstavljao je vrlo jaku i dosta sigurnu pašu za pčele, s prinosom od 5 do 6 kg na dan. Nekad je davao po 2 – 3 vrcanja, a sad se oranjem sve više uništava. Najviše ga ima u Vojvodini i Srijemu, a manje u Slavoniji (kod Vrpolja).
S bijelim bosiljkom u rodu su Stachys jaquini (Gren. Godr.) Fritsch sa duboko izveruganim listovima i žutim cvjetovima. Raste na planinskim vapnenačkim predjelima. Visok je do 50 cm. Na močvarnu tlu raste Stachys paluster L.
Ima do 100 cm visoku stabljiku i crvene do ljubičaste cvjetove. Stachys recta L. zahtijeva suha staništa. Oba su s dugom stabljikom, lancetastim listovima i žućkastobijelim cvjetovima. Ovaj posljednji vrlo je medovit.
Med je od bijelog bosiljka blagožut. Bez mirisa je. Slatko-trpkog okusa. Brzo se kristalizira u sitne tvrde kristale, i tako postaje vrlo tvrd. U čvrstom stanju pobijeli. Ide u lošije vrste meda, te se uvijek teže prodaje od bagremova.