Klifovi Mohera
Meki ogrtač od zelenih polja, brežuljka, plitkih jezera i potoka pokriva najveći dio Irske. Ali tu i tamo priroda se pokazuje na dramatičan način i možda nas time podsjeća na svoju fantastičnu moć. Klifovi Mohera jedan su od najsmionijih ispada prirode u inače blagom krajoliku Irske.
Te tamne litice uzdižu se iz Altantskog oceana u obliku harmonike od čistog kamena i protežu se 8 kilometara duž obale grofovije Clare. Na klifovima Mohera ništa nije pitomo u njihovom podnožju nema pješčanih uvala, nema travnatih padina na njihovim rubovima ni nježnoga cvijeća na njihovu vrhu. Uzdižu se ravno iz mora do visine od 200 metara, iako ih ocean u podnožju udara topništvom vjetra i valova, čini se da će tim napadima uspješno odolijevati još tisućljećima.
Na ovome je mjestu Atlantik uistinu neustrašiv. Svaki val s pjenastom krestom prelijeva se preko onoga koji se razbio o stijenu prije njega i eksplodira na litici u modrosivom metežu. A osim u najmirnijim danima, svatko tko se usudi doći u blizinu strmog ruba klifa, bilo čovjek ili životinja, biva okupan slanom vodom prašinom koju podižu vjetrovi sa zapada.
Tišina na vjetru
Stajati na vrhu klifa jezivo je iskustvo. Udarci i urlanje valova u ključajućem kotlu ispod vas jedva da se čuju od zavijanja vjetra, a kliktavi galebovi koji kruže iznad litice djeluju kao da su nijemi. Samo kad ih naglo podigne iznenadi nalet vjetra, čuje se njihovo prodorno graktanje.
Na olujni dan ni jedno drugo mjesto na Britanskom otočju nije tako negostoljubivo a ipak tako uzbudljivo. U podnožju klifova debela pejna boje kave baca komadiće kamena visoko u zrak, a litice preuzimaju crnilo kišnih oblaka iznad njih. Taj olovni jednobojni prizor upotpunjuju ploče metalnosivog mora s bijelim mrljama.
Iako djeluju nepovredivo, klifovi polako propadaju. S vremena na vrijeme čitavi dijelovi stijene strmoglavljuju se u more, odlomljeni zajedničkim djlovanjem kiše koja otapa zemlju na vrhu litica, i soli koju donosi more pa nagriza površinu stijena. Klifovi su svoju priču i započeli u moru.
Njihov temelj od vapnenca (koji tvore bezbrojni kosturi minijaturnih morskih bića) postavljen je prije više od 300 milijuna godina. Stoljeće po stoljeće more je nanosilo sve više i više slojeva raznobojnoga pješačenjaka i škriljevca, a pomicanje kontinenata dovelo je do toga da sve to na kraju bude izgurano iznad površine mora.