Med

Pčelinji proizvodi

Pčelinji proizvodi su: med, polen, matična mliječ, propolis, pčelinji otrov i vosak. Svi ovi proizvodi imaju ljekovita svojstva. Iskustva od davnih vremena do današnjih dana, kao i brojna savremena istraživanja, svjedoče o izuzetno blagotvornom uticaju pčelinjih proizvoda na ljudski organizam.

Njihovo redovno konzumiranje u ishrani donosi zdravlje i sprečava razvoj bolesti, a što je najvažnije produžuje ljudski vijek i donosi kvalitetniji život bez hroničnih bolesti koje neminovno prate starost i ubrzani tempo 21. veka.

Med je slatka, gusta, sirupasta, aromatična materija koju proizvode medonosne pčele (Apis mellifera) iz nektara cvjetova medonosnih biljaka ili slatkih izlučevina (medne rose) nekih insekata. Ove sokove (nectar) pčele u košnicu donose u mednoj voljci, obogaćuju sekretom iz svoga tijela, skladište u ćelije
saća i zatvaraju voštanim poklopčićima kao rezervnu hranu do konačnog zrenja.

Pretvaranje nektara u med je složen hemijski, fizički i fiziološki proces. Kada se pčela izletnica vrati u košnicu sa napunjenom mednom voljkom nektara, ona široko otvara gornju vilicu i izvlači kapljicu nektara na prednji dio svoga jezika. Pčela primalac (kućna pčela) svojim jezikom prima nektar i počinje da ga pretvara u med.

Ova obrada meda se vrši putem višekratnog izvlačenja kapljice nektara između usana i ponovnog vraćanja u periodu od 20 minuta. Pri ovom postupku nektar gubi veći dio sadržaja vode i obogaćuje se enzimima (invertazom, amilazom, i dr.) koji se luče iz pljuvačnih žlijezda pčela, a koji vrše invertovanje saharoze do glukoze i fruktoze.

Nakon zgušnjavanja nektara pčele ga prenose i skladište u druge ćelije gde završava sazrijevanje i pretvara se u zreo med. Tek tako zreo med pčele zapečaćuju voštanim poklopčićima. Da bi pčele sakupile 1 kg meda one moraju obraditi 3 kg nektara.

Svaka vrsta medonosnog bilja ima specifičan nectar, što uslovljava da se i medovi razlikuju među sobom. Med proizveden od nektara naziva se cvjetni med, a med proizveden od medljike (medne rose) naziva se medljikovac.

Kada se vrši oduzimanje satova/satnih osnova sa medom – uvažavajući činjenicu da se uvećavanjem zaliha meda u pčelinjem gnijezdu, značajno smanjuje instikt sakupljanja nektara, vrši se oduzimanje meda iz košnice kako bi se pojačala ljetnja aktivnost pčela na sakupljanju i preradi nektara.

Zbog toga treba pratiti brzinu popunjavanja nastavaka medom kontrolom dnevnog/nedeljnog unosa putem pčelarskih vaga postavljenih na određenom broju pčelinjih društava.

Povremeno se pregledaju medišni nastavci i određuje stepen njihove popunjenosti medom, a na osnovu njihove popunjenosti određuje se vrijeme vađenja meda iz košnice. Smatra se da se satne osnove popunjene medom mogu
vaditi iz košnice ako je 2/3 ćelija saća zatvoreno voštanim poklopcima i ako su nezatvorene ćelije donjeg dela saća do vrha zalivene medom. To garantuje potpunu zrelost meda i njegovu vlažnost manju od 20%.

Ne treba oduzimati nezreo med (više od 22% vlage) iz košnice zbog toga što takav med uskisne, počinje da previre i postaje sredina u kojoj se razvijaju mikroorganizmi. Satne osnove koje na sebi imaju legla ne treba izdvajati za centrifugiranje.

Postupak oduzimanja meda – pri oduzimanju okvira sa medom, prethodno je potrebno da se odstrane pčele koje su na njima. Iz košnica popunjene satne osnove se vade pojedinačno, pčele se stresu, a ostatak pčela se očetka i u sanduku za prenošenje okvira odnose se u prostoriju u kojoj se vrca med. Postoji više načina udaljavanja pčela sa okvira/satnih osnova koje želimo da vrcamo i to stresanjem (prethodno objašnjeno), putem bježalice i putem stresača pčela.

žDa bi se med koji je poklopljen poklopcem istresao iz ćelija saća, mora se prethodno otklopiti. To se obavlja pomoću pčelarske viljuške ili pomoću noža (ručni ili električni) za otklapanje mednih poklopaca. Okviri sa skinutim poklopcima stavljaju se u centrifugu (vrcaljku) za istresanje meda. Postoji više vrsta vrcaljki
(ručne, električne), a zavisno od veličine mogu biti sa 4 i više ramova.

Za vrcanje velike količine meda koriste se i automatske vrcaljke koje same okreću ramove, što značajno ubrzava proces ekstrakcije meda. Kad se med istrese iz okvira, okviri se vade iz vrcaljke, odlažu u nastavke i ponovno vraćaju u košnicu od koje su oduzeti, kako bi ih pčele očistile i popravile oštećene ćelije saća.

Med iz vrcaljke izlazi kroz slavinu i prolazi kroz sito kako bi se odstranile nečistoće (dijelovi voska, dijelovi pčela i dr.) i pakuje u higijensku ambalažu (najbolje od rostfraja ili medicinske plastike). Posle završenog vrcanja potrebno je sav pribor koji je korišten detaljno oprati toplom vodom i sušiti.

Da bi sačuvali med i zaštitili njegov kvalitet, pčelari odnosno proizvođači meda, moraju da zadovolje potrebe standarda koje važe u našoj zemlji i koje su regulisane Pravilnikom o kvalitetu i drugim zahtevima za med, druge pčelinje proizvode, preparate na bazi meda i drugih pčelinjih proizvoda.

Ovim pravilnikom se određuje da med koji se stavlja u promet mora ispunjavati sledeće uslove:

prirodni cvjetni med mora da sadrži najmanje 65% fruktoze i glukoze
ne više od 5% saharoze (med od vrijesa, tilovine, drače, kadulje i ruzmarina do 8%, a med od bagrema, lavande i medljikovac – do 10% saharoze),
do 20% vode (med od vrijesa i djeteline do 23% vode),
0,5% mineralnih materija (med od medljike do 1,2% mineralnih materija).
specifična težina ne smije biti manja od 1,390 (na 20 C),
aktivnost očitane diastaze poslije miješanja ne niža od 8,
sadržaj HMF ne smije biti veći od 40 mg/kg.

Med mora biti zreo, bez znakova vrenja i prisustva pjene. Mora imati ukus, miris i boju svojstvenu određenoj vrsti meda, bez ikakvih stranih primjesa. Deklaracija na pakovanju mora imati oznaku vrste meda i oznaku kvaliteta.

Da bi se očuvala organoleptička svojstva i visok kvalitet meda moraju se obezbediti uslovi za njegovo čuvanje. Čuvanje meda u neadekvatnim uslovima kao što su visoka temperatura i povišena vlažnost izaziva značajne promjene u njegovom sastavu. Zato je bitno da optimalna vlažnost prostorije bude 60% do 80% i temperatura ne viša od 10 C.

Isto tako se preporučuje čuvanje meda u staklenim, plastičnim i emajliranim posudama, hermetički zatvorenim. Veoma je bitno da se med ne čuva sa prizvodima jakih mirisa koje on veoma lako vezuje i time umanjuju svoj kvalitet.

Upotreba meda – sastav hranljivih materija u medu zavisi od vrste meda (monoflorni-bagremov, lipov med, suncokretov med i poliflorni-livadski med). Tamnije vrste meda (šumski med) sadrže mnogo minerala i antioksidanasa i preporučuju se za jačanje organizma slabijih ljudi, za uklanjanje problema sa plućima-kašalj, prehlade i slično. Bagremov med je najblaži, pa se preporučuje kod djece i osjetljivih osoba.

Specifičan ukus ima i lipov med, koji je posebno preporučljiv kod respiratornih oboljenja i sniženja tjelesne temperature. Med posjeduje antibakterijska, antivirusna, antimikotitična i antiparazitska svojstva. Istraživanja su pokazala da redovna upotreba 1 supene kašike meda dnevno (15g), produžuje godinu dana života, jer med sadrži antioksidanse koji sprječavaju stvaranje krvnih ugrušaka, odnosno čuvaju epitel krvnih sudova. Preporuka je da se med konzumira drvenom kašikom, 1 do 2g po kilogramu tjelesne težine dnevno.