Žuta lucerka (Medicago falcata L.)
Žuta lucerka, pjeskara ili krivovija razlikuje se od obične utoliko što ima jače razvijen korijen i još bolje podnosi sušu. Stablo joj je dlakavo, list sastavljen od tri listića. Cvjetići u cvatu žute su boje. Pored sjemenom, razmnaža se još i vegetativnim putem. Cvjeta kao i obična, i pčele je posjećuju kad nema bolje paše.
Bijela djetelina (Trifolium repens L.)
Među medonosnim biljkama naših livada bijela je djetelina gotovo najmasovnije zastupana. Rastom je najmanja od svih vrsta djetelina. Raste i na nizinskim i brdskim livadama i pašnjacima. Zapažamo je i na vrlo mršavim a i na plodnim zemljištima. Cvjeta od maja do mrazova. Naročito joj pogoduje kišno vrijeme. Ako je prebujna, ima dublje čaške, pa pčele ne mogu dohvatiti nektar.
Med je od bijele djeteline svijetao, bistar i proziran. Vrlo je ugodnog okusa. Ide u red najfinijih vrsta.
Hibridna ili barska djetelina (Trifolium hybridum L.)
Zovu je švedskom djetelinom. Raste na nizinskim livadama koje su povremeno plavljene. Naraste do 60 cm. Malo poliježe. Cvat je glavica sa gusto poredanim bijelim do blago crvenkastim cvjetićima. Cvjeta u prvom otkosu u juna, ali bolje medi u otavama. Vrlo je medovita.
Med se može dobiti katkad potpuno čist. Svijetložute je boje, malo mutnog izgleda. Specifičnog je okusa, srednje kvalitetan. Brzo se kristalizira.
Kokotac [Melilotus (L) Hill.]
Kokotac ili ždraljika raste u slobodnoj prirodi na pjeskovitom zemljištu pored rijeka, kanala, nasipa, a naročito pruga. U manjoj mjeri gaji se za stočnu hranu, ali ga u početku stoka slabo jede zbog gorčine. Ta mu gorčina dolazi od kumarina koji je u većim količinama otrovan. U Americi se sije na velikim površinama za sijeno i silažu. Mora se kositi dok je mlad jer mu kasnije stabljika odrveni. U Americi uzgajaju sorte bez kumarina.
Kod nas je najrašireniji bijeli kokotac (M. albus Lam.) i žuti kokotac [M, officinalis (L.) Desr.]. Kokotac ima vrlo dubok korijen. Na obrađenom zemljištu stabljika naraste do 2 m visoka i mnogo se razgrana. Lišće je. tropero. Cvat je grozdasta, uspravna. Cvjetići su bijeli ili žuti. Dvogodišnja je biljka, ali svaka vrsta ima i jednogodišnje odlike. Razmnaža se sjemenom. Sije se u proljeće. Cvati u srpnju ili kolovozu. Vrlo je medonosna. Pčele po cijeli dan obilaze sitne mirisave cvjetiće.
Med je od kokoca svijetložut. Malo je mutnog izgleda, srednje kvalitete. Brzo se kristalizira.
Dunjica (Medicago lupulina L.)
Dunjica je, kao i bijela djetelina, dobro raširena i na nizinskim i na brdskim livadama i pašnjacima. Pogoduju joj toplija tla. Niskog je rasta, žbunastog izgleda. Korijen joj je na površini zemlje. Stabljika joj je niska, ali na plodnijim tlima poliježe.
Na nizinskim livadama cvjeta u junu, a na brdskim u maju. Cvat je glavica sa sitnim žutim cvjetićima. Medenju pogoduju topli dani sa dosta vlage u zraku. Optimalna je temperatura za medenje 25 – 32 °C, dok kod 34 °C medenje prestaje.
Med je zlatnožut, ugodna okusa. Već se za 2 – 3 tjedna kristalizira, tvoreći fine sitne kristale. Kristaliziran posivi. Ide među srednje kvalitete.
Livadna žalfija (Salvia pratensis L.)
Samonikla je trajna biljka. Raste na pjeskovitim livadama, po nasipima i uz potoke. Tjera svakog proljeća iz korijena 2- 3 stabljike koje narastu do 60 cm. Cvijet je na vrhu stabljike izrazito plav. Livadna žalfija vrlo dobro medi. Pčele je cijelog dana obilaze.
U našim šumama raste žuta ljepljiva žalfija (S. glutinosa L.) kojoj je stablo na vrhu ljepljivo. Cvijet je žut. I ona je medovita.
Smiljka (Lotus corniculatus L.)
Smiljka je višegodišnja zeljasta biljka. Nalazimo je u slobodnoj prirodi na livadama i pašnjacima, a sije se i u kulturi za stočnu hranu. Raste na najslabijim pa i kiselim tlima. Na plodnoj obrađenoj zemlji naraste do 50 cm. Daje 2 – 3 otkosa. Listovi joj se sastoje od 5 listića, od kojih 2 sjede na samoj peteljci. Cvjetovi su žuti. Cvjeta gotovo cijelog ljeta, od maja do septembra. Za lučenje nektara smiljki pogoduje topla vlažna klima.
Med je žut do zatvorenožut, slabog mirisa. Ugodnog je okusa. Kristalizira se za 2 – 3 mjeseca i dobiva tamniju boju. Ide među srednje kvalitete.
Trputac (Plantago L.)
Trputaca ili bokvice ima više vrsta. Najpoznatiji su uskolisni trputac (Plantago lanceolata L.), srednji trputac (P. media L.) i veliki trputac (P. major L.). Rastu posvuda na livadama, pored putova, šuma i ljudskih naselja. Višegodišnja je biljka. Listovi su duguljasto jajoliki. Cvat je vretenasto valjkast s bjelkastim do blago ljubičastim sitnim zbijenim cvjetićima. Nemaju mirisa. Pčele nose s trpuca pelud i nektar.
Divlja mrkva (Daucus carota L.)
Mrkva raste u divljem stanju i u kulturi. Za pčelarstvo je značajnija divlja mrkva, korov na livadama i zapuštenim mjestima. Dvogodišnja je biljka s jakim korijenom. Cvat je glavičasta s bijelim cvjetovima. Cvjeta od juna do septembra. Najviše dođe do izražaja u otavama. Medi kad ima dovoljno vlage u zraku.
Med je slabog mirisa po biljci. Tamnožute je boje, slatko-trpkog, malo gorkog okusa. Brzo se kristalizira. U kristaliziranom medu odvajaju se glukoza i fruktoza, tvoreći dva sloja. Ide u lošije vrste.
Majčina dušica (Thymus serpyllum L.)
Rod Thymus L. zastupan je sa mnogo različitih vrsta koje se među sobom teško razlikuju. Majčina je dušica do 30 cm visok odrvenjeli grmić, s puzavim grančicama iz kojih svake godine istjeraju zelene grančice s jajastim listovima i rahlim okruglim cvatima sa crvenim cvjetićima.
Raste na zaklonjenim, suhim terenima sve do visokih planina. Redovito je nalazimo na ispranim, sušnim i toplijim staništima. Dobro podnosi sušu. U nas je ima u Bosni, Lici i ostalim krajevima. Naročito je poznata paša na majčinoj dušici u okolici Oštarija, Ličke Jasenice, Vrhovina i na mnogim drugim mjestima. U kišnim godinama daje značajnu pašu. Cvjeta u junu ili julu, oko 30 dana. Cijela biljka ugodno miriši. Može dati po jedno dobro vrcanje.
Med je tamnožut, ugodna mirisa po samoj biljci, vrlo finog okusa. Kristaliziran promijeni boju u tamnasivkastu. Nekih godina može se dobiti čista sorta. Ide među najfinije vrste meda.