Kelrajterija (Koelreuteria paniculata Laxm.)
Ukrasno drvo parkova. List je neparno perast. Cvat je na vrhu grančica metličasta, sa žutim – cvjetovima. Cvjeta u junu i julu. Vrlo je medonosan. U velikim mjehurastim plodovima nalaze se sjemenke.
Sofora (Sophora japonica L.)
Sofora je veliko i razgranato drvo. Potječe iz Kine i Japana, odakle je dospjela u Evropu. Kod nas se sadi u drvoredima i parkovima. Ranije se počela masovno saditi na kršu, ali se s tim stalo.
Sofora ima list sličan bagremu. Na vrhovima grančica izrastu grozdaste cvati s bijelim do malo žutim cvjetićima. Cvjeta u julu. Vrlo je medonosna. Pčele dolaze i na otpale cvjetove i u njima nalaze nektara.
Med je od sofore zatvorenožut, specifičnog, malo gorkog okusa. Kristalizira se poslije dva mjeseca. Ubraja se u med srednje kvalitete.
Biserak (Symphoricarpus racemosus Michx.)
Ukrasni je gust grm do 2 m visok. Sadi se u parkovima. Cvijet je sitan i neugledan. Ljeti se ističe okruglim snježno bijelim jagodama. Cvjeta od maja do oktobra. Dobro medi. Peluda ima malo.
Biserak potječe iz zapadnih predjela Sjeverne Amerike. Kod nas se dobro udomaćio. Razmnaža se izdancima. Plodovi su otrovni.
Facelija (Phacelia tanacetifolia D. C)
Jednogodišnja je zeljasta biljka. Raste do 60 cm visoko. List je perasto rasperjan. Cvat je glavičasta s pravilnim plavim cvjetovima. Sije se u aprilu ili maju. Kasnija se sjetva ne preporučuje zbog suše. U zemljištu nije izbirljiva; tlo treba da bude samo plodno i dobro obrađeno.
Facelija cvjeta u šestom tjednu poslije sjetve. Vrlo je medonosna. Pčele je obilaze cijelog dana. Traje 15 – 20 dana. Kako nema nikakve gospodarske vrijednosti, sije se samo na manjim površinama, pa za pčelinju pašu nije mogla biti dovoljno ocijenjena. U SSSR-u je usijavaju na oranice kao kombinirani usjev za krmu i pčelinju pašu. Koristi se za zelenu gnojidbu u vinogradima.
Grahorica (Vicia h.)
Grahorice su jednogodišnje zeljaste biljke. Neke sijemo u kulturama za stočnu hranu, ali ih ima dosta vrsta koje rastu samonikle na livadama ili u usjevima kao korov. Sve grahorice imaju na žilicama kvržice u kojima žive gljivice koje vežu zračni dušik pretvarajući ga u bjelančevine. Kasnije kvržice odumru i tlo se obogaduje dušikom.
U kulturama najpoznatije su obična grahorica (V. sativa L.), dlakava grahorica (V. vilosa Roth.) i panonska grahorica (V. panonica Cr.). Obične grahorice imaju stablo slabo i nježno, pa lako poliježu. List je parno perast, dlakav, sastavljen od 5 – 8 listića obrnuto jajastog izgleda.
Sve grahorice imaju vitice kojima se hvataju za druge biljke. Cvijet izbija iz pazušaca lista, ljubičast je ili crvenkast. Dlakava grahorica jače je obrasla dlakama. Cvjetovi su joj skupljeni u grozdaste cvati plavoljubičaste. Panonska grahorica ima bijele cvjetove.
Stablo joj je jače, pa se bolje drži uspravno. Sve su grahorice medonosne, te daju pčelama vrlo dobru pašu. Većina ih ima izvancvjetne nektarije u pazušcima ili zapercima lista. Lučenju nektara pogoduje vlažno i toplo vrijeme. Med je svijetložut, specifičnog okusa. Kristaliziran malo posivi.
Esparzeta (Onobrychis viciaefolia L. var. sativa Lam.)
Višegodišnja je zeljasta biljka. Sije se za stočnu hranu. Stablo je razgranato, žbunastog izgleda. Korijen pušta dublje od lucerne djeteline. Traje po 7 godina. Dobro podnosi sušu. Odgovaraju joj vapnenasta zemljišta. List ima neparno perast, sastavljen od 13 – 25 obrnuto jajastih listića. Cvatovi su skupljeni u obliku grančica. Cvijet je crven. Plod je mahunica sa sjemenkama. Cvati u maju oko mjesec dana. Vrlo je medonosna.
Različak (Centaurea L.)
Različka ima desetak vrsta i sve su većinom korovi oranica ili livada. Za pčelarstvo je najznačajniji crveni različak (C. jacea L.), koji raste većinom na livadama, pašnjacima i pored putova u gotovo svim dijelovima naše zemlje, samo pod različitim imenima.
Negdje ga zovu glavinac, mrkovina, konjska zob, a u zapadnoj Bosni gorčac. Na nekim livadama zna biti toliko različka da potisne svaku drugu zeljastu biljku. Mlađi različak stoka jede, a stariji samo konji. Jednom pokošen, različak istjera ponovo i cvjeta u otavama.
Plavi različak (C. cyanus L.) narod još zove modrocvijet, modrinjak, plavka, plavica itd. Raste u žitaricama. Za razliku od crvenog različka ima plavu cvatnu glavicu i nešto krupnije cvjetiće. Pčele ga obilaze radi nektara i peluda.
Vodopija, cikorija (Cichorium intybus L.)
Narod ovu biljku zove još: konjogriz, žutinica, modar cvijet, modrica itd. Trajni je korov na livadama, pored putova i kanala. Ima i kulturna odlika – endivija (C. endivia L.). Od njezina korijena pravi se cikorija (surogat za kavu).
Vodopija ima jak vretenast korijen, čvrsto uglato stablo, u gornjim dijelovima razgranato. Listovi su duguljasti i sjedeći. Cvjetne glavice razvijaju se po cijelom stablu. Cvjetovi su bijeli do svijetlomodri. Daje nektar i bijeli pelud. Cvjeta od juna do mrazova. Pčele je stalno posjećuju. Medenju pogoduje vlažno vrijeme.
Crvena ili kravska djetelina (Trifolium pratense L.)
Crvena je djetelina trogodišnja kulturna biljka, vrlo omiljena za stočnu hranu. Sije se na oranicama. Njene podvrste rastu samonikle na livadama, pašnjacima i šumama. U prvom je otkosu crvena djetelina prebujna. Značajnija je za pčele u drugom otkosu koji se ostavi za sjeme.
Velika je šteta što prebujna crvena djetelina ima preduboke cvjetne čaške s nektarom. Zato pčele više obilaze onu djetelinu koja je manje bujna. Vrlo važan utjecaj imaju pčele na oprašivanje crvene djeteline, bez koje ne bi moglo doći do oplodnje. Doduše, oprašuju je i drugi kukci koji mogu dohvatiti nektar, ali su najznačajnije pčele.
Lucerna djetelina (Medicago sativa L.)
Još je zovemo plava djetelina konjarica i sedmakinja jer traje oko 7 godina. Odlikuje se vrlo dubokim korijenom otkud joj velika usisna moć. Nadzemno stablo izbija iz korijenova vrata i tako dobiva žbunast izgled. Raste brzo i daje četiri do pet otkosa.
List ima po tri listića. Pojedini su listići jajolika oblika. Cvat je grozdasta. Cvjetovi su plavi. U njezinu oprašivanju veliku ulogu imaju insekti, u prvom redu pčele. U drugom ili trećem otkosu daje dobru pašu. Vrlo je medonosna.